Zephaniah (1/3) → |
1. | Reè Gospodnja koja dodje Sofoniji, sinu Husija sina Godolije sina Amarije sina Jezekijinog, za vremena Josije, sina Amonovog, cara Judinog. |
2. | Sve æu uzeti sa zemlje, govori Gospod; |
3. | Uzeæu ljude i stoku, uzeæu ptice nebeske i ribe morske i sablazni s bezbožnicima, i istrebiæu ljude sa zemlje, govori Gospod. |
4. | Jer æu mahnuti rukom svojom na Judu i na sve stanovnike jerusalimske, i istrebiæu iz mesta ovog ostatak Valov i ime sveštenika idolskih s drugim sveštenicima, |
5. | I one koji se klanjaju na krovovima vojsci nebeskoj i koji se klanjaju i kunu se Gospodom i koji se kunu Melhomom. |
6. | I one koji se odvraæaju od Gospoda i koji ne traže Gospoda niti pitaju za Nj. |
7. | Æuti pred Gospodom Gospodom, jer je blizu dan Gospodnji, jer je Gospod prigotovio žrtvu i pozvao svoje zvanice. |
8. | I u dan žrtve Gospodnje pohodiæu knezove i carske sinove i sve koji nose tudjinsko odelo. |
9. | I pohodiæu u taj dan sve koji skaèu preko praga, koji pune kuæu gospodara svojih grabežom i prevarom. |
10. | I u taj æe dan, veli Gospod, biti vika od ribljih vrata, i jauk s druge strane, i polom velik s humova. |
11. | Ridajte koji živite u Maktesu, jer izgibe sav narod trgovaèki, istrebiše se svi koji nose srebro. |
12. | I u to æu vreme razgledati Jerusalim sa žišcima, i pohodiæu ljude koji leže na svojoj droždini, koji govore u srcu svom: Gospod ne èini ni dobro ni zlo. |
13. | I blago æe se njihovo razgrabiti i kuæe njihove opustošiti; grade kuæe, ali neæe sedeti u njima; i sade vinograde, ali neæe piti vino iz njih. |
14. | Blizu je veliki dan Gospodnji, blizu je i ide vrlo brzo; glas æe biti dana Gospodnjeg, gorko æe tada vikati junak. |
15. | Taj je dan, dan kada æe biti gnev, dan, kada æe biti tuga i muka, dan, kada æe biti pustošenje i zatiranje, dan, kada æe biti mrak i tama, dan, kada æe biti oblak i magla. |
16. | Dan, kada æe biti trubljenje i pokliè na tvrde gradove i na visoke uglove. |
17. | I pritesniæu ljude, te æe iæi kao slepi, jer zgrešiše Gospodu; i krv æe se njihova prosuti kao prah i telesa njihova kao gnoj. |
18. | Ni srebro njihovo ni zlato njihovo neæe ih moæi izbaviti u dan gneva Gospodnjeg; i svu æe zemlju proždreti oganj revnosti Njegove; jer æe brzo uèiniti kraj svima stanovnicima zemaljskim. |
Zephaniah (1/3) → |