← SongOfSongs (3/8) → |
1. | Na postelji svojoj noæu tražih onog koga ljubi duša moja, tražih ga, ali ga ne nadjoh. |
2. | Sada æu ustati, pa idem po gradu, po trgovima i po ulicama tražiæu onog koga ljubi duša moja. Tražih ga, ali ga ne nadjoh. |
3. | Nadjoše me stražari, koji obilaze po gradu. Videste li onog koga ljubi duša moja? |
4. | Malo ih zaminuh, i nadjoh onog koga ljubi duša moja; i uhvatih ga, i neæu ga pustiti dokle ga ne odvedem u kuæu matere svoje i u ložnicu roditeljke svoje. |
5. | Zaklinjem vas, kæeri jerusalimske, srnama i košutama poljskim, ne budite ljubavi moje, ne budite je, dok joj ne bude volja. |
6. | Ko je ona što ide gore iz pustinje kao stupovi od dima, potkadjena smirnom i tamjanom i svakojakim praškom apotekarskim? |
7. | Gle, odar Solomunov, a oko njega šezdeset junaka izmedju junaka Izrailjevih: |
8. | Svi imaju maèeve, vešti su boju, u svakog je maè o bedru radi straha noænog. |
9. | Odar je naèinio sebi car Solomun od drveta livanskog; |
10. | Stupce mu je naèinio od srebra, uzglavlje od zlata, nebo od skerleta, a iznutra nastrt ljubavlju za kæeri jerusalimske. |
11. | Izidjite, kæeri sionske, i gledajte cara Solomuna pod vencem kojim ga mati njegova okiti na dan svadbe njegove i na dan veselja srca njegovog. |
← SongOfSongs (3/8) → |