← Ruth (2/4) → |
1. | A beše jedan èovek, rod mužu Nojemininom, èovek bogat od porodice Elimelehove, kome ime beše Voz. |
2. | I Ruta Moavka reèe Nojemini: Da idem u polje da pabirèim klasje za onim pred kim nadjem milost. A ona joj reèe: Idi, kæeri moja. |
3. | I ona otide, i došavši stade pabirèiti po njivi za žeteocima: i dogodi se, te dodje na njivu koja pripadaše Vozu, koji beše od porodice Elimelehove. |
4. | I gle, dodje Voz iz Vitlejema, a reèe žeteocima: Gospod da je s vama! I oni mu rekoše: Da te blagoslovi Gospod! |
5. | Tada reèe Voz sluzi svom koji beše nad žeteocima: Èija je ono mladica? |
6. | A sluga koji beše nad žeteocima odgovori mu: Moavka je mladica koja se vratila s Nojeminom iz zemlje moavske. |
7. | I reèe: Da pabirèim, da kupim klasje izmedju snopova za žeteocima. I došavši bavi se od jutra do sada; samo je malo bila kod kuæe. |
8. | Tada Voz reèe Ruti: Èuješ, kæeri moja; nemoj iæi na drugu njivu da pabirèiš, niti odlazi odavde, nego se drži mojih devojaka. |
9. | Pazi na kojoj njivi oni žanju, pa idi za njima; jer sam zapovedio momcima svojim da te niko ne dira; a kad ožedniš, idi k sudovima i pij šta moje sluge zahvataju. |
10. | Tada ona pade nièice i pokloni se do zemlje, i reèe mu: Kako nadjoh milost pred tobom, da me pogledaš kad sam tudjinka? |
11. | A Voz odgovori i reèe joj: Èuo sam ja sve što si èinila svekrvi svojoj po smrti muža svog, i kako si ostavila oca svog i mater svoju i postojbinu svoju, pa si došla k narodu kog nisi znala pre. |
12. | Gospod da ti plati za delo tvoje, i da ti plata bude potpuna od Gospoda Boga Izrailjevog, kad si došla da se pod krilima Njegovim skloniš. |
13. | A ona reèe: Nadjoh milost pred tobom, gospodaru, jer si me utešio i milostivo progovorio sluškinji svojoj, ako i nisam kao jedna od tvojih sluškinja. |
14. | A Voz joj reèe: Kad bude vreme jesti, dodji ovamo i jedi hleba i umoèi zalogaj svoj u ocat. I ona sede pokraj žetelaca, i on joj pruži prženih zrna, i ona jede i nasiti se, i preteèe joj. |
15. | Potom usta da pabirèi. A Voz zapovedi momcima svojim govoreæi: Neka pabirèi i medju snopovima, nemojte da je zastidite. |
16. | Nego još navlaš ispuštajte rukoveti i ostavljajte joj neka kupi, i ne korite je. |
17. | I ona pabirèi na njivi do veèera, i ovrše šta napabirèi, i dodje oko efe jeèma. |
18. | I uzevši otide u grad, i vide svekrva njena šta je napabirèila; a ona izvadi i dade joj i ono što je preteklo pošto se nasitila. |
19. | I reèe joj svekrva: Gde si pabirèila danas? I gde si radila? Da je blagosloven koji te je pogledao! A ona kaza svekrvi svojoj kod koga je radila govoreæi: Ime je èoveku kod koga sam danas radila Voz. |
20. | A Nojemina reèe snasi svojoj: Gospod da ga blagoslovi, kad nije ukratio milosti svoje k živima i k mrtvima. I reèe joj Nojemina: Taj je èovek nama rod, i jedan od osvetnika naših. |
21. | A Ruta Moavka reèe: Još mi je rekao: Drži se moje èeljadi dokle ne požanju sve moje. |
22. | A Nojemina reèe Ruti snasi svojoj: Dobro je, kæeri moja, da ideš s njegovim devojkama, da te ne bi dirali na drugoj njivi. |
23. | I tako se držaše devojaka Vozovih pabirèeæi dokle se ne svrši žetva jeèmena i žetva pšenièna; i življaše kod svekrve svoje. |
← Ruth (2/4) → |