← Romans (9/16) → |
1. | Istinu govorim tako mi Hrista, ne lažem, to mi svedoèi savest moja Duhom Svetim: |
2. | Da mi je vrlo žao i srce me moje boli bez prestanka; |
3. | Jer bih želeo da ja sam budem odluèen od Hrista za braæu svoju koja su mi rod po telu, |
4. | Koja su Izrailjci, kojih je posinaštvo i slava, i zavet i zakon, i bogomoljstvo, i obeæanja; |
5. | Kojih su i oci, i od kojih je Hristos po telu, koji je nad svima, Bog blagosloven va vek. Amin. |
6. | A nije moguæe da reè Božija prodje: jer nisu svi Izrailjci koji su od Izrailja; |
7. | Niti su svi deca koji su seme Avraamovo, nego u Isaku, reèe, nazvaæe ti se seme. |
8. | To jest, nisu ono deca Božija što su po telu deca, nego deca obeæanja primaju se za seme. |
9. | Jer je ovo reè obeæanja: U ovo vreme doæi æu i u Sare æe biti sin. |
10. | Ne samo, pak, ona nego i Reveka, kad zatrudne od samog Isaka, oca našeg. |
11. | Jer još dok se deca ne behu rodila, ni uèinila dobra ni zla, da ostane Božija naredba po izboru, |
12. | Ne za dela, nego Onog radi koji poziva reèe joj se: Veæi æe služiti manjem, |
13. | Kao što stoji napisano: Jakov mi omile, a na Isava omrzoh. |
14. | Šta æemo, dakle, na to reæi? Eda li je nepravda u Boga? Bože saèuvaj! |
15. | Jer Mojsiju govori: Koga æu pomilovati, pomilovaæu, i na koga æu se smilovati, smilovaæu se. |
16. | Tako, dakle, niti stoji do onog koji hoæe, ni do onog koji trèi, nego do Boga koji pomiluje. |
17. | Jer pismo govori Faraonu: Zato te isto podigoh da na tebi pokažem silu svoju, i da se razglasi ime moje po svoj zemlji. |
18. | Tako, dakle, koga hoæe miluje, a koga hoæe otvrdoglavi. |
19. | Reæi æeš mi: Zašto nas još krivi? Jer ko se može suprotiti volji Njegovoj? |
20. | A ko si ti, o èoveèe! Da protivno odgovaraš Bogu? Eda li rukotvorina govori mastoru svom: Zašto si me tako naèinio? |
21. | Ili zar lonèar nema vlasti nad kalom da od jedne guke naèini jedan sud za èast a drugi za sramotu? |
22. | A kad htede Bog da pokaže gnev svoj i da objavi silu svoju, podnese s velikim trpljenjem sudove gneva koji su pripravljeni za pogibao. |
23. | I da pokaže bogatstvo slave svoje na sudima milosti koje pripravi za slavu; |
24. | Koje nas i dozva ne samo od Jevreja nego i od neznabožaca, |
25. | Kao što i u Josiji govori: Nazvaæu narod svojim koji nije moj narod, i neljubaznicu ljubaznicom. |
26. | I biæe na mestu, gde im se reèe: Vi niste moj narod; tamo æe se nazvati sinovi Boga Živoga. |
27. | A Isaija vièe za Izrailja: Ako bude broj sinova Izrailjevih kao pesak morski, ostatak æe se spasti. |
28. | Jer æe On izvršiti reè svoju, i naskoro æe izvršiti po pravdi, da, ispuniæe Gospod naskoro reè svoju na zemlji. |
29. | I kao što proreèe Isaija: Da nam nije Gospod Savaot ostavio semena, onda bismo bili kao Sodom i Gomor. |
30. | Šta æemo, dakle, reæi? Da neznabošci koji ne tražiše pravde dokuèiše pravdu, ali pravdu od vere. |
31. | A Izrailj tražeæi zakon pravde ne dokuèi zakon pravde. |
32. | Zašto? Jer ne traži iz vere nego iz dela zakona; jer se spotakoše na kamen spoticanja, |
33. | Kao što stoji napisano: Evo meæem u Sionu kamen spoticanja i stenu sablazni; i koji ga god veruje neæe se postideti. |
← Romans (9/16) → |