← Romans (2/16) → |
1. | Zato se ne možeš izgovoriti, o èoveèe koji god sudiš! Jer kojim sudom sudiš drugom, sebe osudjuješ; jer to èiniš sudeæi. |
2. | A znamo da je sud Božji prav na one koji to èine. |
3. | Nego pomišljaš li, o èoveèe koji sudiš onima koji to èine, i sam èiniš to! Da æeš ti pobeæi od suda Božijeg? |
4. | Ili ne mariš za bogatstvo Njegove dobrote i krotosti i trpljenja, ne znajuæi da te dobrota Božija na pokajanje vodi? |
5. | Nego svojom drvenosti i nepokajanim srcem sabiraš sebi gnev za dan gneva u koji æe se pokazati pravedni sud Boga, |
6. | Koji æe dati svakome po delima njegovim: |
7. | Onima, dakle, koji su trpljenjem dela dobrog tražili slavu i èast i neraspadljivost, život veèni; |
8. | A onima koji se uz prkos suprote istini, a pokoravaju se nepravdi, nemilost i gnev. |
9. | Nevolja i tuga na svaku dušu èoveka koji èini zlo, a najpre Jevrejina i Grka; |
10. | A slava i èast i mir svakome koji èini dobro, a najpre Jevrejinu i Grku; |
11. | Jer Bog ne gleda ko je ko. |
12. | Jer koji bez zakona sagrešiše, bez zakona æe i izginuti; i koji u zakonu sagrešiše, po zakonu æe se osuditi |
13. | (Jer pred Bogom nisu pravedni oni koji slušaju zakon, nego æe se oni opravdati koji ga tvore; |
14. | Jer kad neznabošci ne imajuæi zakon sami od sebe èine šta je po zakonu, oni zakon ne imajuæi sami su sebi zakon: |
15. | Oni dokazuju da je ono napisano u srcima njihovim što se èini po zakonu, buduæi da im savest svedoèi, i misli medju sobom tuže se ili pravdaju) |
16. | Na dan kada Bog uzasudi tajne ljudske po jevandjelju mom preko Isusa Hrista. |
17. | Gle, ti se zoveš Jevrejin, a oslanjaš se na zakon i hvališ se Bogom, |
18. | I poznaješ volju, i izbiraš šta je bolje, jer si nauèen od zakona; |
19. | I misliš da si vodj slepima, videlo onima koji su u mraku, |
20. | Nakazatelj bezumnima, uèitelj deci, koji imaš ugled razuma i istine u zakonu. |
21. | Uèeæi, dakle, drugog sebe ne uèiš; |
22. | Propovedajuæi da se ne krade, kradeš; govoreæi: Ne èini preljube, èiniš preljubu: gadeæi se na idole, kradeš svetinju; |
23. | Koji se hvališ zakonom, a prestupom zakona sramotiš Boga. |
24. | Jer se ime Božije zbog vas huli u neznabošcima, kao što stoji napisano. |
25. | Obrezanje pomaže ako zakon držiš; ako li si prestupnik zakona, obrezanje je tvoje neobrezanje postalo. |
26. | Ako, dakle, neobrezanje pravdu zakona drži, zašto se ne bi njegovo neobrezanje za obrezanje uzelo? |
27. | I onaj koji je od roda neobrezan i izvršuje zakon, osudiæe tebe koji si sa slovima i obrezanjem prestupnik zakona. |
28. | Jer ono nije Jevrejin koji je spolja Jevrejin, niti je ono obrezanje koje je spolja, na telu; |
29. | Nego je ono Jevrejin koji je iznutra i obrezanje srca duhom a ne slovima, to je obrezanje; kome je hvala ne od ljudi nego od Boga. |
← Romans (2/16) → |