| ← Revelation (8/22) → |
| 1. | I kad otvori sedmi peèat, posta tišina na nebu oko po sahata. |
| 2. | I videh sedam andjela koji stajahu pred Bogom, i dade im se sedam truba. |
| 3. | I drugi andjeo dodje i stade pred oltarom, i imaše kadionicu zlatnu; i beše mu dano mnogo tamjana da da molitvama svih svetih na oltar zlatni pred prestolom. |
| 4. | I dim od kadjenja u molitvama svetih izidje od ruke andjelove pred Boga. |
| 5. | I uze andjeo kadionicu, i napuni je ognja sa oltara, i baci je na zemlju, i postaše glasovi i gromovi i sevanje munja i tresenje zemlje. |
| 6. | I sedam andjela koji imahu sedam truba, pripraviše se da zatrube. |
| 7. | I prvi andjeo zatrubi, i posta grad i oganj, smešani s krvlju, i padoše na zemlju; i treæina drva izgore, i svaka trava zelena izgore. |
| 8. | I drugi andjeo zatrubi; i kao velika gora ognjem zapaljena pade u more; i treæina mora posta krv. |
| 9. | I umre treæina stvorenja koje živi u moru, i treæina ladji propade. |
| 10. | I treæi andjeo zatrubi, i pade s neba velika zvezda, koja goraše kao sveæa, i pade na treæinu reka i na izvore vodene. |
| 11. | I ime zvezdi beše Pelen; i treæina voda posta pelen, i mnogi ljudi pomreše od voda, jer behu gorke. |
| 12. | I èetvrti andjeo zatrubi, i udarena bi treæina sunca, i treæina meseca, i treæina zvezda, da pomrèa treæina njihova, i treæina dana da ne svetli, tako i noæi. |
| 13. | I videh, i èuh jednog andjela gde leti posred neba i govori glasom velikim: Teško, teško, teško onima koji žive na zemlji od ostalih glasova trubnih trojice andjela, koji æe trubiti. |
| ← Revelation (8/22) → |