← Psalms (89/150) → |
1. | Milosti æu Gospodnje pevati uvek, od kolena na koleno javljaæu istinu Tvoju ustima svojim. |
2. | Jer znam da je zavavek osnovana milost, i na nebesima da si utvrdio istinu svoju, rekavši: |
3. | "Uèinih zavet s izbranim svojim, zakleh se Davidu, sluzi svom: |
4. | Doveka æu utvrdjivati seme tvoje i presto tvoj uredjivati od kolena do kolena." |
5. | Nebo kazuje èudesa Tvoja, Gospode, i istinu Tvoju sabor svetih. |
6. | Jer ko je nad oblacima ravan Gospodu? Ko æe se izjednaèiti s Gospodom medju sinovima Božijim? |
7. | Bogu se valja klanjati na saboru svetih, strašniji je od svih koji su oko Njega. |
8. | Gospode, Bože nad vojskama! Ko je silan kao Ti, Bože? I istina je Tvoja oko Tebe. |
9. | Ti vladaš nad silom morskom; kad podigne vale svoje, Ti ih ukroæavaš. |
10. | Ti si oborio oholi Misir kao ranjenika, krepkom mišicom svojom rasejao si neprijatelje svoje. |
11. | Tvoje je nebo i Tvoja je zemlja; Ti si sazdao vasiljenu i šta je god u njoj. |
12. | Sever i jug Ti si stvorio, Tavor i Ermon o Tvom se imenu raduje. |
13. | Tvoja je mišica krepka, silna je ruka Tvoja, i visoka desnica Tvoja. |
14. | Blagost je i pravda podnožje prestolu Tvom, milost i istina ide pred licem Tvojim. |
15. | Blago narodu koji zna trubnu pokliè! Gospode! U svetlosti lica Tvog oni hode; |
16. | Imenom se Tvojim raduju sav dan, i pravdom Tvojom uzvišuju se. |
17. | Jer si Ti krasota sile njihove, i po milosti Tvojoj uzvišuje se rog naš. |
18. | Jer je od Gospoda odbrana naša, i od Svetog Izrailjevog car naš. |
19. | Tada si govorio u utvari vernima svojim, i rekao: "Poslah pomoæ junaku, uzvisih izbranog svog iz naroda. |
20. | Nadjoh Davida, slugu svog, svetim uljem svojim pomazah ga. |
21. | Ruka æe moja biti jednako s njim, i mišica moja krepiæe ga. |
22. | Neæe ga neprijatelj nadvladati, i sin bezakonja neæe mu dosaditi. |
23. | Potræu pred licem njegovim neprijatelje njegove, i nenavidnike njegove poraziæu. |
24. | Istina je moja i milost moja s njim; i u moje ime uzvisiæe se rog njegov. |
25. | Pružiæu na more ruku njegovu, i na reke desnicu njegovu. |
26. | On æe me zvati: Ti si Otac moj, Bog moj i grad spasenja mog. |
27. | I ja æu ga uèiniti prvencem, višim od careva zemaljskih. |
28. | Doveka æu mu hraniti milost svoju, i zavet je moj s njim veran. |
29. | Produžiæu seme njegovo doveka, i presto njegov kao dane nebeske. |
30. | Ako sinovi njegovi ostave zakon moj, i ne uzidu u zapovestima mojim; |
31. | Ako pogaze uredbe moje, i zapovesti moje ne saèuvaju, |
32. | Onda æu ih pokarati prutom za nepokornost, i ranama za bezakonje njihovo; |
33. | Ali milosti svoje neæu uzeti od njega, niti æu prevrnuti istinom svojom; |
34. | Neæu pogaziti zavet svoj, i šta je izašlo iz usta mojih neæu poreæi. |
35. | Jednom se zakleh svetošæu svojom; zar da slažem Davidu? |
36. | Seme æe njegovo trajati doveka, i presto njegov kao sunce preda mnom; |
37. | On æe stajati uvek kao mesec i verni svedok u oblacima." |
38. | A sad si odbacio i zanemario, razgnevio si se na pomazanika svog; |
39. | Zanemario si zavet sa slugom svojim, bacio si na zemlju venac njegov. |
40. | Razvalio si sve ograde njegove, gradove njegove obratio si u zidine. |
41. | Plene ga svi koji prolaze onuda, posta podsmeh u suseda svojih. |
42. | Uzvisio si desnicu neprijatelja njegovih, obradovao si sve protivnike njegove. |
43. | Zavratio si oštrice maèa njegovog, i nisi ga ukrepio u boju; |
44. | Uzeo si mu svetlost, i presto njegov oborio si na zemlju; |
45. | Skratio si dane mladosti njegove i obukao ga u sramotu. |
46. | Dokle æeš se, Gospode, jednako odvraæati, dokle æe kao oganj plamteti gnev Tvoj? |
47. | Opomeni se kakav je vek moj, kako si ni na šta stvorio sve sinove Adamove? |
48. | Koji je èovek živeo i nije smrti video, i izbavio dušu svoju iz ruku paklenih? |
49. | Gde su predjašnje milosti Tvoje, Gospode? Kleo si se Davidu istinom svojom. |
50. | Opomeni se, Gospode, prekora slugu svojih, koji nosim u nedrima svojim od svih silnih naroda, |
51. | Kojim kore neprijatelji Tvoji, Gospode, kojim kore trag pomazanika Tvog. |
52. | Blagosloven Gospod uvek! Amin, amin. |
← Psalms (89/150) → |