← Psalms (78/150) → |
1. | Èuj, narode moj, nauk moj, prigni uho svoje k reèima usta mojih. |
2. | Otvaram za prièu usta svoja, kazaæu stare pripovetke. |
3. | Šta slušasmo i doznasmo, i što nam kazivaše oci naši, |
4. | Neæemo zatajiti od dece njihove, naraštaju poznom javiæemo slavu Gospodnju i silu Njegovu i èudesa koja je uèinio. |
5. | Svedoèanstvo podiže u Jakovu, i u Izrailju postavi zakon, koji dade ocima našim da ga predadu deci svojoj; |
6. | Da bi znao potonji naraštaj, deca koja æe se roditi, pa i oni da bi kazivali svojoj deci. |
7. | Da polažu na Boga nadanje svoje, i ne zaboravljaju dela Božijih, i zapovesti Njegove da drže; |
8. | I da ne budu kao oci njihovi, rod nevaljao i uporan, rod koji ne beše èvrst srcem svojim, niti veran Bogu duhom svojim. |
9. | Sinovi Jefremovi naoružani, koji streljaju iz luka, vratiše se natrag, kad beše boj. |
10. | Ne saèuvaše zavet Božji, i po zakonu Njegovom ne hteše hoditi. |
11. | Zaboraviše dela Njegova, i èudesa, koja im je pokazao, |
12. | Kako pred oèima njihovim uèini èudesa u zemlji misirskoj, na polju Soanu; |
13. | Razdvoji more, i provede ih, od vode naèini zid; |
14. | I vodi ih danju oblakom, i svu noæ svetlim ognjem; |
15. | Raskida stene u pustinji, i poji ih kao iz velike bezdane; |
16. | Izvodi potoke iz kamena, i vodi vodu rekama. |
17. | Ali oni još jednako grešiše Njemu, i gneviše Višnjeg u pustinji. |
18. | I kušaše Boga u srcu svom, ištuæi jela po volji svojoj, |
19. | I vikaše na Boga, i rekoše: "Može li Bog zgotoviti trpezu u pustinji?" |
20. | Evo! On udari u kamen, i poteèe voda, i reke ustadoše; može li i hleba dati? Hoæe li i mesa postaviti narodu svom? |
21. | Gospod èu i razljuti se, i oganj se razgore na Jakova, i gnev se podiže na Izrailja. |
22. | Jer ne verovaše Bogu i ne uzdaše se u pomoæ Njegovu. |
23. | Tada zapovedi oblacima odozgo, i otvori vrata nebeska, |
24. | I pusti, te im podažde mana za jelo, i hleb nebeski dade im. |
25. | Hleb andjeoski jedjaše èovek; posla im jela do sitosti. |
26. | Pusti nebom ustoku, i navede silom svojom jug; |
27. | I kao prahom zasu ih mesom, i kao peskom morskim pticama krilatim; |
28. | Pobaca ih sred logora njihovog, oko šatora njihovih. |
29. | I najedoše se i dade im šta su želeli. |
30. | Ali ih još i ne prodje želja, još beše jelo u ustima njihovim, |
31. | Gnev se Božji podiže na njih i pomori najjaèe medju njima, i mladiæe u Izrailju pobi. |
32. | Preko svega toga još grešiše, i ne verovaše èudesima Njegovim. |
33. | I pusti, te dani njihovi prolaziše uzalud, i godine njihove u strahu. |
34. | Kad ih ubijaše, onda pritecahu k Njemu, i obraæahu se i iskahu Boga; |
35. | I pominjahu da je Bog odbrana njihova, i Višnji Izbavitelj njihov. |
36. | Laskahu Mu ustima svojim, i jezikom svojim lagahu Mu. |
37. | A srce njihovo ne beše Njemu verno, i ne behu tvrdi u zavetu Njegovom. |
38. | Ali On beše milostiv, i pokrivaše greh, i ne pomori ih, èesto zaustavljaše gnev svoj, i ne podizaše sve jarosti svoje. |
39. | Opominjaše se da su telo, vetar, koji prolazi i ne vraæa se. |
40. | Koliko Ga puta rasrdiše u pustinji, i uvrediše u zemlji gde se ne živi! |
41. | Sve nanovo kušaše Boga, i Sveca Izrailjevog dražiše. |
42. | Ne seæaše se ruke Njegove i dana, u koji ih izbavi iz nevolje, |
43. | U koji uèini u Misiru znake svoje i èudesa svoja na polju Soanu; |
44. | I provrže u krv reke njihove i potoke njihove, da ne mogoše piti. |
45. | Posla na njih bubine da ih kolju, i žabe da ih more. |
46. | Letinu njihovu dade crvu, i muku njihovu skakavcima. |
47. | Vinograde njihove pobi gradom, i smokve njihove slanom. |
48. | Gradu predade stoku njihovu, i stada njihova munji. |
49. | Posla na njih ognjeni gnev svoj, jarost, srdnju i mržnju, èetu zlih andjela. |
50. | Ravni stazu gnevu svom, ne èuva duše njihove od smrti, i život njihov predade pomoru. |
51. | Pobi sve prvence u Misiru, prvi porod po kolibama Hamovim. |
52. | I povede narod svoj kao ovce, i vodi ih kao stado preko pustinje. |
53. | Vodi ih pouzdano, i oni se ne bojaše, a neprijatelje njihove zatrpa more. |
54. | I dovede ih na mesto svetinje svoje, na ovu goru, koju zadobi desnica Njegova. |
55. | Odagna ispred lica njihovog narode; žrebom razdeli njihovo dostojanje, i po šatorima njihovim naseli kolena Izrailjeva. |
56. | Ali oni kušaše i srdiše Boga Višnjeg i uredbe Njegove ne saèuvaše. |
57. | Odustaše i odvrgoše se, kao i oci njihovi, slagaše kao rdjav luk. |
58. | Uvrediše Ga visinama svojim, i idolima svojim razdražiše Ga. |
59. | Bog èu i razgnevi se i rasrdi se na Izrailja veoma. |
60. | Ostavi naselje svoje u Silomu, šator, u kome življaše s ljudima. |
61. | I opravi u ropstvo slavu svoju i krasotu svoju u ruke neprijateljeve. |
62. | I predade maèu narod svoj, i na dostojanje svoje zaplamte se. |
63. | Mladiæe njegove jede oganj, i devojkama njegovim ne pevaše svatovskih pesama; |
64. | Sveštenici njegovi padaše od maèa, i udovice njegove ne plakaše. |
65. | Najposle, kao iza sna probudi se Gospod, prenu se kao junak kad se napije vina. |
66. | I pobi neprijatelje svoje s ledja, veènoj sramoti predade ih. |
67. | I ne hte šator Josifov, i koleno Jefremovo ne izabra. |
68. | Nego izabra koleno Judino, goru Sion, koja Mu omile. |
69. | I sagradi svetinju svoju kao gornje svoje stanove, i kao zemlju utvrdi je doveka. |
70. | I izabra Davida, slugu svog, i uze ga od torova ovèijih, |
71. | I od dojilica dovede ga da pase narod Njegov, Jakova, i nasledstvo Njegovo, Izrailja. |
72. | I on ih pase èistim srcem, i vodi ih mudrim rukama. |
← Psalms (78/150) → |