← Psalms (77/150) → |
1. | Glas moj ide k Bogu, i ja prizivam Njega; glas moj ide k Bogu, i On æe me uslišiti. |
2. | U dan tuge svoje tražih Gospoda; noæu je ruka moja podignuta, i ne spušta se; duša moja neæe da se uteši. |
3. | Pominjem Boga, i uzdišem; razmišljam, i trne duh moj. |
4. | Držim oèi svoje da su budne; klonuo sam, i ne mogu govoriti. |
5. | Prebrajam stare dane i godine od vekova. |
6. | Opominjem se pesama svojih noæu; razgovaram se sa srcem svojim, i ispitujem duh svoj: |
7. | "Zar æe se doveka gneviti na nas Gospod, i neæe više ljubiti? |
8. | Zar je zasvagda prestala milost Njegova, i reè se prekinula od kolena na koleno? |
9. | Zar je zaboravio milostiv biti i u gnevu zatvorio milosrdje svoje?" |
10. | I rekoh: Žalosna je za mene ova promena desnice Višnjega. |
11. | Pamtim dela Gospodnja; pamtim predjašnje èudo Tvoje. |
12. | Mislio sam o svim delima Tvojim, razmišljao o radnji Tvojoj; |
13. | Bože! Put je Tvoj svet; koji je Bog tako velik kao Bog naš? |
14. | Ti si Bog, koji si èinio èudesa, pokazivao silu svoju medju narodima; |
15. | Mišicom si odbranio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josifove. |
16. | Videše Te vode, Bože, videše Te vode, i ustreptaše, i bezdane se zadrmaše. |
17. | Iz oblaka lijaše voda, oblaci davahu glas, i strele Tvoje leæahu. |
18. | Grmljahu gromovi Tvoji po nebu; munje Tvoje sevahu po vasiljenoj, zemlja se tresaše i njihaše. |
19. | Po moru beše put Tvoj, i staze Tvoje po velikoj vodi, i trag Tvoj ne poznavaše se. |
20. | Vodio si narod svoj kao ovce rukom Mojsijevom i Aronovom. |
← Psalms (77/150) → |