← Psalms (62/150) → |
1. | Ta, u Boga je mir duši mojoj, od Njega je spasenje moje! |
2. | Ta, On je grad moj i spasenje moje, utoèište moje, neæu posrnuti nimalo. |
3. | Dokle æete napadati na èoveka? Svi hoæete da ga oborite kao zid navaljen, kao ogradu isprovaljivanu. |
4. | Baš naumiše da ga svrgnu s visine, omile im laž, ustima blagosiljaju, a u srcu kunu. |
5. | Da, u Bogu se smiri, dušo moja; jer je u Njemu nada moja. |
6. | On je grad moj i spasenje moje, utoèište moje, neæu posrnuti. |
7. | U Bogu je spasenje moje i slava moja, tvrdi grad i pristanište meni je u Bogu. |
8. | Narode! Uzdaj se u Njega u svako doba; izlivajte pred Njim srce svoje; Bog je naše utoèište. |
9. | Ta, sinovi su prostaèki ništa, sinovi su gospodski laž, da se metnu na merila, bili bi lakši nego ništa. |
10. | Ne uzdajte se u vlast ni u otimanje, nemojte biti ništavi; kad raste bogatstvo, ne dajte da vam srce prione za nj. |
11. | Jednom reèe Bog i više puta èuh, da je krepost u Boga. |
12. | I u Tebe je, Gospode, milost; jer Ti plaæaš svakome po delima njegovim. |
← Psalms (62/150) → |