← Psalms (22/150) → |
1. | Bože, Bože moj! Zašto si me ostavio udaljivši se od spasenja mog, od reèi vike moje? |
2. | Bože moj! Vièem danju, a Ti me ne slušaš, i noæu ali nemam mira. |
3. | Sveti, koji živiš u pohvalama Izrailjevim! |
4. | U Tebe se uzdaše oci naši, uzdaše se, i Ti si ih izbavljao. |
5. | Tebe prizivaše, i spasavaše se; u Tebe se uzdaše, i ne ostaše u sramoti. |
6. | A ja sam crv, a ne èovek; podsmeh ljudima i rug narodu. |
7. | Koji me vide, svi mi se rugaju, razvaljuju usta, mašu glavom, |
8. | I govore oslonio se na Gospoda, neka mu pomogne, neka ga izbavi, ako ga miluje. |
9. | Ta, Ti si me izvadio iz utrobe; Ti si me umirio na sisi matere moje. |
10. | Za Tobom pristajem od rodjenja, od utrobe matere moje Ti si Bog moj. |
11. | Ne udaljuj se od mene; jer je nevolja blizu, a nema pomoænika. |
12. | Opteèe me mnoštvo telaca; jaki volovi vasanski opkoliše me; |
13. | Razvališe na me usta svoja. Lav je gladan i rièe. |
14. | Kao voda razlih se; rasuše se sve kosti moje; srce moje posta kao vosak, rastopilo se u meni. |
15. | Sasuši se kao crep krepost moja, i jezik moj prionu za grlo, i u prah smrtni meæeš me. |
16. | Opkoliše me psi mnogi; èeta zlikovaca ide oko mene, probodoše ruke moje i noge moje. |
17. | Mogao bih izbrojati sve kosti svoje. Oni gledaju, i od mene naèiniše stvar za gledanje. |
18. | Dele haljine moje medju sobom, i za dolamu moju bacaju žreb. |
19. | Ali Ti, Gospode, ne udaljuj se. Silo moja, pohitaj mi u pomoæ. |
20. | Izbavi od maèa dušu moju, od psa jedinicu moju. |
21. | Saèuvaj me od usta lavovih, i od rogova bivolovih, èuvši, izbavi me. |
22. | Kazujem ime Tvoje braæi; usred skupštine hvaliæu Te. |
23. | Koji se bojite Gospoda, hvalite Ga. Sve seme Jakovljevo! Poštuj Ga. Boj Ga se, sve seme Izrailjevo! |
24. | Jer se ne ogluši molitve ništeg niti je odbi; ne odvrati od njega lice svoje, nego ga usliši kad Ga zazva. |
25. | Tebe æu hvaliti na skupštini velikoj; zavete svoje svršiæu pred onima koji se Njega boje. |
26. | Neka jedu ubogi i nasite se, i neka hvale Gospoda koji Ga traže; živo da bude srce vaše doveka. |
27. | Opomenuæe se i obratiæe se ka Gospodu svi krajevi zemaljski, i pokloniæe se pred Njim sva plemena neznabožaèka. |
28. | Jer je Gospodnje carstvo; On vlada narodima. |
29. | Ješæe i pokloniæe se svi pretili na zemlji; pred Njim æe pasti svi koji silaze u prah, koji ne mogu saèuvati dušu svoju u životu. |
30. | Seme æe njihovo služiti Njemu. Kazivaæe se za Gospoda rodu potonjem. |
31. | Doæi æe, i kazivaæe pravdu Njegovu ljudima njegovim, koji æe se roditi; jer je On uèinio ovo. |
← Psalms (22/150) → |