← Proverbs (9/31) → |
1. | Premudrost sazida sebi kuæu, i otesa sedam stupova; |
2. | Pokla stoku svoju, rastvori vino svoje, i postavi sto svoj. |
3. | Posla devojke svoje, te zove svrh visina gradskih: |
4. | Ko je lud, neka se uvrati ovamo. I bezumnima veli: |
5. | Hodite, jedite hleba mog, i pijte vino koje sam rastvorila. |
6. | Ostavite ludost i biæete živi, i idite putem razuma. |
7. | Ko uèi podsmevaèa, prima sramotu; i ko kori bezbožnika, prima rug. |
8. | Ne karaj podsmevaèa da ne omrzne na te; karaj mudra, i ljubiæe te. |
9. | Kaži mudrome, i biæe još mudriji; pouèi pravednog, i znaæe više. |
10. | Poèetak je mudrosti strah Gospodnji, i znanje je svetih stvari razum. |
11. | Jer æe se mnom umnožiti dani tvoji i dodaæe ti se godine životu. |
12. | Ako budeš mudar, sebi æeš biti mudar; ako li budeš podsmevaè, sam æeš tegliti. |
13. | Žena bezumna plaha je, luda i ništa ne zna; |
14. | I sedi na vratima od kuæe svoje na stolici, na visinama gradskim, |
15. | Te vièe one koji prolaze, koji idu pravo svojim putem: |
16. | Ko je lud? Neka se uvrati ovamo. I bezumnom govori: |
17. | Voda je kradena slatka, i hleb je sakriven ugodan. |
18. | A on ne zna da su onde mrtvaci i u dubokom grobu da su zvanice njene. |
← Proverbs (9/31) → |