← Proverbs (7/31) → |
1. | Sine, èuvaj reèi moje, i zapovesti moje sahrani kod sebe. |
2. | Èuvaj zapovesti moje i biæeš živ, i nauku moju kao zenicu oèiju svojih. |
3. | Priveži ih sebi na prste, napiši ih na ploèi srca svog. |
4. | Reci mudrosti: Sestra si mi; i prijateljicom zovi razboritost, |
5. | Da bi te èuvala od žene tudje, od tudjinke, koja laska reèima. |
6. | Jer s prozora doma svog kroz rešetku gledah, |
7. | I videh medju ludima, opazih medju decom bezumnog mladiæa, |
8. | Koji idjaše ulicom pokraj ugla njenog, i koraèaše putem ka kuæi njenoj, |
9. | U sumrak, uveèe, kad se unoæa i smrèe; |
10. | A gle, srete ga žena u odelu kurvinskom i lukavog srca, |
11. | Plaha i pusta, kojoj noge ne mogu stajati kod kuæe, |
12. | Sad na polju, sad na ulici, kod svakog ugla vrebaše. |
13. | I uhvati ga, i poljubi ga, i bezobrazno reèe mu: |
14. | Imam žrtve zahvalne, danas izvrših zavete svoje; |
15. | Zato ti izidjoh na susret da te tražim, i nadjoh te. |
16. | Nastrla sam odar svoj pokrivaèem vezenim i prostirkama misirskim. |
17. | Okadila sam postelju svoju smirnom, alojom i cimetom. |
18. | Hajde da se opijamo ljubavlju do zore, da se veselimo milovanjem. |
19. | Jer mi muž nije kod kuæe, otišao je na put daleki, |
20. | Uzeo je sa sobom tobolac novèani, vratiæe se kuæi u odredjeni dan. |
21. | Navrati ga mnogim reèima, glatkim usnama odvuèe ga. |
22. | Otide za njom odmah kao što vo ide na klanje i kao bezumnik u puto da bude karan, |
23. | Dokle mu strela ne probije jetru, kao što ptica leti u zamku ne znajuæi da joj je o život. |
24. | Zato dakle, deco, poslušajte me, i pazite na reèi usta mojih. |
25. | Nemoj da zastranjuje srce tvoje ne puteve njene, nemoj lutati po stazama njenim. |
26. | Jer je mnoge ranila i oborila, i mnogo je onih koje je sve pobila. |
27. | Kuæa je njena put pakleni koji vodi u kleti smrtne. |
← Proverbs (7/31) → |