← Proverbs (24/31) → |
1. | Ne zavidi zlim ljudima niti želi da si s njima. |
2. | Jer o pogibli misli srce njihovo i usne njihove govore o muci. |
3. | Mudrošæu se zida kuæa i razumom utvrdjuje se. |
4. | I znanjem se pune kleti svakog blaga i dragocena i mila. |
5. | Mudar je èovek jak, i razuman je èovek silan snagom. |
6. | Jer mudrim savetom ratovaæeš, i izbavljenje je u mnoštvu savetnika. |
7. | Visoke su bezumnome mudrosti; neæe otvoriti usta svojih na vratima. |
8. | Ko misli zlo èiniti zvaæe se zlikovac. |
9. | Misao bezumnikova greh je, i podsmevaè je gad ljudski. |
10. | Ako kloneš u nevolji, skratiæe ti se sila. |
11. | Izbavljaj pohvatane na smrt; i koje hoæe da pogube, nemoj se ustegnuti od njih. |
12. | Ako li kažeš: Gle, nismo znali za to; neæe li razumeti Onaj koji ispituje srca, i koji èuva dušu tvoju neæe li doznati i platiti svakome po delima njegovim? |
13. | Sine moj, jedi med, jer je dobar, i saæe, jer je slatko grlu tvom. |
14. | Tako æe biti poznanje mudrosti duši tvojoj, kad je nadješ; i biæe plata, i nadanje tvoje neæe se zatrti. |
15. | Bezbožnièe, ne vrebaj oko stana pravednikovog, i ne kvari mu poèivanje. |
16. | Jer ako i sedam puta padne pravednik, opet ustane, a bezbožnici propadaju u zlu. |
17. | Kad padne neprijatelj tvoj, nemoj se radovati, i kad propadne, neka ne igra srce tvoje. |
18. | Jer bi video Gospod i ne bi Mu bilo milo, i obratio bi gnev svoj od njega na tebe. |
19. | Nemoj se žestiti radi nevaljalaca, nemoj zavideti bezbožnicima. |
20. | Jer nema plate nevaljalcu, žižak æe se bezbožnicima ugasiti. |
21. | Boj se Gospoda, sine moj, i cara, i ne mešaj se s nemirnicima. |
22. | Jer æe se ujedanput podignuti pogibao njihova, a ko zna propast koja ide od obojice? |
23. | I ovo je za mudrace: Gledati ko je ko na sudu nije dobro. |
24. | Ko govori bezbožniku: Pravedan si, njega æe proklinjati ljudi i mrziæe na nj narodi. |
25. | A koji ga karaju, oni æe biti mili, i doæi æe na njih blagoslov dobrih. |
26. | Ko govori reèi istinite, u usta ljubi. |
27. | Uredi svoj posao na polju, i svrši svoje na njivi, potom i kuæu svoju zidaj. |
28. | Ne budi svedok na bližnjeg svog bez razloga, i ne varaj usnama svojim. |
29. | Ne govori: Kako je on meni uèinio tako æu ja njemu uèiniti; platiæu ovom èoveku po delu njegovom. |
30. | Idjah mimo njive èoveka lenjog i mimo vinograda èoveka bezumnog; |
31. | I gle, beše sve zaraslo u trnje i sve pokrio èkalj, i ograda im kamena razvaljena. |
32. | I videvši uzeh na um, i gledah i pouèih se. |
33. | Dok malo prospavaš, dok malo prodremlješ, dok malo sklopiš ruke da poèineš, |
34. | U tom æe doæi siromaštvo tvoje kao putnik, i oskudica tvoja kao oružan èovek. |
← Proverbs (24/31) → |