| ← Proverbs (17/31) → |
| 1. | Bolji je zalogaj suvog hleba s mirom nego kuæa puna poklane stoke sa svadjom. |
| 2. | Razuman sluga biæe gospodar nad sinom sramotnim i s braæom æe deliti nasledstvo. |
| 3. | Topionica je za srebro i peæ za zlato, a srca iskušava Gospod. |
| 4. | Zao èovek pazi na usne zle, a lažljivac sluša jezik pakostan. |
| 5. | Ko se ruga siromahu, sramoti Stvoritelja njegovog; ko se raduje nesreæi, neæe ostati bez kara. |
| 6. | Venac su starcima unuci, a slava sinovima oci njihovi. |
| 7. | Ne prilièi bezumnom visoka beseda, a kamoli knezu lažljiva beseda. |
| 8. | Poklon je dragi kamen onome koji ga prima, kuda se god okrene napreduje. |
| 9. | Ko pokriva prestup, traži ljubav; a ko ponavlja stvar, rastavlja glavne prijatelje. |
| 10. | Ukor tišti razumnog veæma nego ludog sto udaraca. |
| 11. | Zao èovek traži samo odmet, ali æe se ljut glasnik poslati na nj. |
| 12. | Bolje je da èoveka srete medvedica kojoj su oteti medvediæi, nego bezumnik u svom bezumlju. |
| 13. | Ko vraæa zlo za dobro, neæe se zlo odmaæi od kuæe njegove. |
| 14. | Ko poène svadju, otvori ustavu vodi; zato pre nego se zametne, prodji se raspre. |
| 15. | Ko opravda krivoga i ko osudi pravoga, obojica su gad Gospodu. |
| 16. | Na šta je blago bezumnom u ruci kad nema razuma da pribavi mudrost? |
| 17. | U svako doba ljubi prijatelj, i brat postaje u nevolji. |
| 18. | Èovek bezuman daje ruku i jamèi se za prijatelja svog. |
| 19. | Ko miluje svadju, miluje greh; ko podiže uvis vrata svoja, traži pogibao. |
| 20. | Ko je opakog srca, neæe naæi dobra; i ko dvolièi jezikom, pašæe u zlo. |
| 21. | Ko rodi bezumna, na žalost mu je, niti æe se radovati otac ludoga. |
| 22. | Srce veselo pomaže kao lek, a duh žalostan suši kosti. |
| 23. | Bezbožnik prima poklon iz nedara da prevrati puteve pravdi. |
| 24. | Razumnom je na licu mudrost, a oèi bezumniku vrljaju nakraj zemlje. |
| 25. | Žalost je ocu svom sin bezuman, i jad roditeljci svojoj. |
| 26. | Nije dobro globiti pravednika, ni da knezovi biju koga što je radio pravo. |
| 27. | Usteže reèi svoje èovek koji zna, i tiha je duha èovek razuman. |
| 28. | I bezuman kad æuti, misli se da je mudar, i razuman, kad stiskuje usne svoje. |
| ← Proverbs (17/31) → |