| ← Proverbs (14/31) → |
| 1. | Mudra žena zida kuæu svoju, a luda svojim rukama raskopava. |
| 2. | Ko hodi pravo, boji se Gospoda; a ko je opak na svojim putevima, prezire Ga. |
| 3. | U ustima je bezbožnikovim prut oholosti, a mudre èuvaju usta njihova. |
| 4. | Gde nema volova, èiste su jasle; a obilata je letina od sile volovske. |
| 5. | Istinit svedok ne laže, a lažan svedok govori laž. |
| 6. | Podsmevaè traži mudrost, i ne nahodi je; a razumnom je znanje lako naæi. |
| 7. | Idi od èoveka bezumnog, jer neæeš èuti pametne reèi. |
| 8. | Mudrost je pametnog da pazi na put svoj, a bezumlje je bezumnih prevara. |
| 9. | Bezumnima je šala greh, a medju pravednima je dobra volja. |
| 10. | Srce svaèije zna jad duše svoje; i u veselje njegovo ne meša se drugi. |
| 11. | Dom bezbožnièki raskopaæe se, a koliba pravednih cvetaæe. |
| 12. | Neki se put èini èoveku prav, a kraj mu je put k smrti. |
| 13. | I od smeha boli srce, i veselju kraj biva žalost. |
| 14. | Puteva svojih nasitiæe se ko je izopaèenog srca, ali ga se kloni èovek dobar. |
| 15. | Lud veruje svašta, a pametan pazi na svoje korake. |
| 16. | Mudar se boji i uklanja se od zla, a bezuman navire i slobodan je. |
| 17. | Nagao èovek èini bezumlje, a pakostan je èovek mrzak. |
| 18. | Ludi nasledjuje bezumlje, a razboriti venèava se znanjem. |
| 19. | Klanjaju se zli pred dobrima i bezbožni na vratima pravednog. |
| 20. | Ubogi je mrzak i prijatelju svom, a bogati imaju mnogo prijatelja. |
| 21. | Ko prezire bližnjeg svog greši; a ko je milostiv ubogima, blago njemu. |
| 22. | Koji smišljaju zlo, ne lutaju li? A milost i vera biæe onima koji smišljaju dobro. |
| 23. | U svakom trudu ima dobitka, a govor usnama samo je siromaštvo. |
| 24. | Mudrima je venac bogatstvo njihovo, a bezumlje bezumnih ostaje bezumlje. |
| 25. | Istinit svedok izbavlja duše, a lažan govori prevaru. |
| 26. | U strahu je Gospodnjem jako pouzdanje, i sinovima je utoèište. |
| 27. | Strah je Gospodnji izvor životu da se èovek saèuva od prugala smrtnih. |
| 28. | U mnoštvu je naroda slava caru; a kad nestaje naroda, propast je vladaocu. |
| 29. | Ko je spor na gnev, velika je razuma; a ko je nagao pokazuje ludost. |
| 30. | Život je telu srce zdravo, a zavist je trulež u kostima. |
| 31. | Ko èini krivo ubogome, sramoti Stvoritelja njegovog; a poštuje Ga ko je milostiv siromahu. |
| 32. | Za zlo svoje povrgnuæe se bezbožnik, a pravednik nada se i na samrti. |
| 33. | Mudrost poèiva u srcu razumnog èoveka, a šta je u bezumnima poznaje se. |
| 34. | Pravda podiže narod, a greh je sramota narodima. |
| 35. | Mio je caru razuman sluga, ali na sramotnog gnevi se. |
| ← Proverbs (14/31) → |