← Numbers (32/36) → |
1. | A sinovi Ruvimovi i sinovi Gadovi imahu vrlo mnogo stoke, i videše zemlju jazirsku i zemlju galadsku da je dobra za stoku. |
2. | I došavši sinovi Gadovi i sinovi Ruvimovi rekoše Mojsiju i Eleazaru svešteniku i knezovima od zbora govoreæi: |
3. | Atarot i Devon i Jazir i Namra i Esevon i Elealija i Sevama i Navav i Vean, |
4. | Ta je zemlja, koju Gospod pokori zboru izrailjskom, dobra za stoku, a sluge tvoje imaju stoke. |
5. | Ako smo, rekoše, našli milost pred tobom, neka se ta zemlja dade slugama tvojim u nasledstvo, nemoj nas voditi preko Jordana. |
6. | A Mojsije reèe sinovima Gadovim i sinovima Ruvimovim: Braæa æe vaša iæi na vojsku, a vi hoæete ovde da ostanete? |
7. | Zašto obarate srce sinovima Izrailjevim da ne predju u zemlju koju im je dao Gospod? |
8. | Tako su uèinili oci vaši, kad ih poslah iz Kadis-Varnije da uhode zemlju; |
9. | I otidoše do potoka Eshola, i uhodiše zemlju; i oboriše srce sinovima Izrailjevim da ne idu u zemlju koju im dade Gospod; |
10. | I razgnevi se onda Gospod, i zakle se govoreæi: |
11. | Neæe ti ljudi koji izadjoše iz Misira, od dvadeset godina i više, videti zemlje za koju se zakleh Avramu, Isaku i Jakovu, jer se ne držaše mene sasvim, |
12. | Osim Haleva, sina Jefonijinog Kenezeja i Isusa sina Navinog, jer se sasvim držaše Gospoda. |
13. | I razgnevi se Gospod na Izrailja, i uèini te se potucaše po pustinji èetrdeset godina, dokle ne pomre sav onaj naraštaj koji èinjaše zlo pred Gospodom. |
14. | A vi sada izadjoste na mesto otaca svojih, rod grešnih ljudi, da umnožavate žestinu gneva Gospodnjeg na Izrailja. |
15. | Ako se odvratite od njega, On æe ga još ostaviti u pustinji, i tako æete upropastiti sav onaj narod. |
16. | A oni pristupiše opet k njemu, i rekoše mu: Mi smo radi samo torove naèiniti ovde za stada svoja i gradove za decu svoju. |
17. | A sami æemo naoružani junaèki poæi pred sinovima Izrailjevim, dokle ih ne odvedemo na njihovo mesto; a naša deca neka stoje u gradovima tvrdim radi stanovnika te zemlje. |
18. | Neæemo se vratiti kuæama svojim dokle sinovi Izrailjevi ne prime svaki svoje nasledstvo. |
19. | Niti æemo uzeti nasledstvo s njima s one strane Jordana ni dalje, ako nam dopadne nasledstvo s ove strane Jordana prema istoku. |
20. | Tada im reèe Mojsije; ako æete uèiniti tako i iæi pod oružjem pred Gospodom na vojsku, |
21. | Ako svaki od vas pod oružjem predje preko Jordana pred Gospodom, dokle ne otera ispred sebe neprijatelja svojih, |
22. | I dokle se ne pokori zemlja pred Gospodom, pa se onda vratite i ne zgrešite Gospodu ni Izrailju, onda æe ova zemlja pripasti vama u nasledstvo pred Gospodom. |
23. | Ako li ne uèinite tako, gle, zgrešiæete Gospodu, i znajte da æe vas greh vaš stiæi. |
24. | Gradite sebi gradove za decu svoju i torove za stoku svoju; i šta je izašlo iz usta vaših, uèinite. |
25. | I rekoše Mojsiju sinovi Gadovi i sinovi Ruvimovi govoreæi: Sluge æe tvoje uèiniti kako gospodar naš zapoveda. |
26. | Deca naša i žene naše, stada naša i sva stoka naša ovde æe ostati u gradovima galadskim; |
27. | A sluge æe tvoje preæi svaki naoružan, da se bije pred Gospodom, kao što govori gospodar naš. |
28. | Tada Mojsije zapovedi za njih Eleazaru svešteniku i Isusu sinu Navinom i glavarima od domova otaèkih medju sinovima Izrailjevim, |
29. | I reèe im: Ako predju sinovi Gadovi i sinovi Ruvimovi s vama preko Jordana, svi oružani, da se biju pred Gospodom, i kad vam bude zemlja pokorena, onda podajte njima zemlju galadsku u nasledstvo. |
30. | Ako li ne predju s vama pod oružjem, onda neka im bude nasledstvo medju vama u zemlji hananskoj. |
31. | I odgovoriše sinovi Gadovi i sinovi Ruvimovi govoreæi: Kako je Gospod kazao slugama tvojim tako æemo uèiniti. |
32. | Preæi æemo pod oružjem pred Gospodom u zemlju hanansku, a naše nasledstvo da bude s ove strane Jordana. |
33. | I dade Mojsije sinovima Gadovim i sinovima Ruvimovim i polovini plemena Manasije sina Josifovog carstvo Siona, cara amorejskog i carstvo Oga, cara vasanskog, zemlju i gradove po medjama njenim, gradove one zemlje unaokolo. |
34. | I sagradiše sinovi Gadovi Devon i Atarot i Aroir. |
35. | I Atrot-Sofan i Jazir i Jogveju, |
36. | I Vet-Nimru i Vet-Aran, gradove tvrde, i torove za stoku. |
37. | A sinovi Ruvimovi sagradiše Esevon i Elealiju i Kirijatajim, |
38. | I Navon i Valmeon predenuvši im imena, i Sivmu; i nadeše druga imena gradovima koje sagradiše. |
39. | A sinovi Mahira, sina Manasijinog otidoše u Galad, i uzeše ga, i izagnaše Amoreje koji behu onde. |
40. | I Mojsije dade Galad Mahiru sinu Manasijinom, koji se onde naseli. |
41. | I Jair, sin Manasijin otide i uze sela njihova i prozva ih sela Jairova. |
42. | I Navav otide i uze Kenat sa selima njegovim, i prozva ga Navav po imenu svom. |
← Numbers (32/36) → |