| Micah (1/7) → |
| 1. | Reè Gospodnja koja dodje Miheju Moreseæaninu za vremena Joatama, Ahaza i Jezekije, careva Judinih, što vide za Samariju i za Jerusalim. |
| 2. | Èujte, svi narodi, slušaj, zemljo i šta je na njoj, i Gospod Bog da vam je svedok, Gospod iz svete crkve svoje. |
| 3. | Jer, gle, Gospod izlazi iz mesta svog, i siæi æe, i hodiæe po visinama zemaljskim. |
| 4. | I gore æe se rastopiti pred Njim, i doline æe se rasesti, kao vosak od ognja i kao voda što teèe niz strmen. |
| 5. | Sve je to za zloèinstvo Jakovljevo i za grehe doma Izrailjevog. Koje je zloèinstvo Jakovljevo? Nije li Samarija? Koje su visine Judine? Nije li Jerusalim? |
| 6. | Zato æu uèiniti od Samarije gomilu u polju da se sade vinogradi, i pobacaæu kamenje njeno u dolinu i otkriæu joj temelje. |
| 7. | I svi rezani likovi njeni razbiæe se, i svi æe se darovi njeni sažeæi ognjem, i sve æu idole njene potrti, jer od plate kurvarske nakupi, i opet æe biti plata kurvarska. |
| 8. | Zato æu plakati i ridati; hodiæu svuèen i go, plakaæu kao zmajevi i tužiæu kao sove. |
| 9. | Jer joj se rane ne mogu isceliti, dodjoše do Jude, dopreše do vrata mog naroda, do Jerusalima. |
| 10. | Ne javljajte u Gatu, ne plaèite; u Vit-Afri valjaj se po prahu. |
| 11. | Izadji, stanovnice safirska, s golom sramotom; stanovnica sananska neæe izaæi; žalost vet-ezilska neæe vam dati stanka. |
| 12. | Jer stanovnica marotska tuži za svojim dobrom. Jer sidje zlo od Gospoda do vrata jerusalimskih. |
| 13. | Upregni brze konje u kola, stanovnice lahiska, koja si poèetak grehu kæeri sionskoj, jer se u tebi nadjoše zloèinstva Izrailjeva. |
| 14. | Zato pošalji darove Moresetu gatskom; domovi ahsivski prevariæe careve Izrailjeve. |
| 15. | Još æu ti dovesti naslednika, stanovnice mariska; doæi æe do Odolama, slave Izrailjeve. |
| 16. | Naèini se æelava i ostriži se za milom decom svojom; raširi æelu svoju kao orao, jer se vode od tebe u ropstvo. |
| Micah (1/7) → |