← Matthew (25/28) → |
1. | Tada æe biti carstvo nebesko kao deset devojaka koje uzeše žiške svoje i izidjoše na susret ženiku. |
2. | Pet od njih behu mudre, a pet lude. |
3. | I lude uzevši žiške svoje ne uzeše sa sobom ulja. |
4. | A mudre uzeše ulje u sudovima sa žišcima svojim. |
5. | A buduæi da ženik odocni, zadremaše sve, i pospaše. |
6. | A u ponoæi stade vika: Eto ženika gde ide, izlazite mu na susret. |
7. | Tada ustaše sve devojke one i ukrasiše žiške svoje. |
8. | A lude rekoše mudrima: Dajte nam od ulja svog, jer naši žišci hoæe da se ugase. |
9. | A mudre odgovoriše govoreæi: Da ne bi nedostalo i nama i vama, bolje je idite k trgovcima i kupite sebi. |
10. | A kad one otidoše da kupe, dodje ženik, i gotove udjoše s njim na svadbu, i zatvoriše se vrata. |
11. | A posle dodjoše i one druge devojke govoreæi: Gospodaru! Gospodaru! Otvori nam. |
12. | A On odgovarajuæi reèe im: Zaista vam kažem: ne poznajem vas. |
13. | Stražite dakle, jer ne znate dan ni èas u koji æe Sin èoveèiji doæi. |
14. | Jer kao što èovek polazeæi dozva sluge svoje i predade im blago svoje; |
15. | I jednom, dakle, dade pet talanata, a drugom dva, a treæem jedan, svakom prema njegovoj moæi; i otide odmah. |
16. | A onaj što primi pet talanata otide te radi s njima, i dobi još pet talanata. |
17. | Tako i onaj što primi dva dobi i on još dva. |
18. | A koji primi jedan otide te ga zakopa u zemlju i sakri srebro gospodara svog. |
19. | A po dugom vremenu dodje gospodar tih sluga, i stade se raèunati s njima. |
20. | I pristupivši onaj što je primio pet talanata, donese još pet talanata govoreæi: Gospodaru! Predao si mi pet talanata; evo još pet talanata ja sam dobio s njima. |
21. | A gospodar njegov reèe mu: Dobro, slugo dobri i verni! U malom bio si mi veran, nad mnogim æu te postaviti; udji u radost gospodara svog. |
22. | A pristupivši i onaj što je primio dva talanta reèe: Gospodaru! Predao si mi dva talanta; evo još dva talanta ja sam dobio s njima. |
23. | A gospodar njegov reèe mu: Dobro, slugo dobri i verni! U malom bio si mi veran, nad mnogim æu te postaviti; udji u radost gospodara svog. |
24. | A pristupivši i onaj što je primio jedan talanat reèe: Gospodaru! Znao sam da si ti tvrd èovek: žnješ gde nisi sejao, i kupiš gde nisi vejao; |
25. | Pa se pobojah i otidoh te sakrih talanat tvoj u zemlju; i evo ti svoje. |
26. | A gospodar njegov odgovarajuæi reèe mu: Zli i lenjivi slugo! Znao si da ja žnjem gde nisam sejao, i kupim gde nisam vejao: |
27. | Trebalo je dakle moje srebro da daš trgovcima; i ja došavši uzeo bih svoje s dobitkom. |
28. | Uzmite dakle od njega talanat, i podajte onom što ima deset talanata. |
29. | Jer svakom koji ima, daæe se, i preteæi æe mu; a od onog koji nema, i šta ima uzeæe se od njega. |
30. | I nevaljalog slugu bacite u tamu najkrajnju; onde æe biti plaè i škrgut zuba. |
31. | A kad dodje Sin èoveèiji u slavi svojoj i svi sveti andjeli s Njime, onda æe sesti na prestolu slave svoje. |
32. | I sabraæe se pred Njim svi narodi, i razluèiæe ih izmedju sebe kao pastir što razluèuje ovce od jaraca. |
33. | I postaviæe ovce s desne strane sebi, a jarce s leve. |
34. | Tada æe reæi car onima što Mu stoje s desne strane: hodite blagosloveni Oca mog; primite carstvo koje vam je pripravljeno od postanja sveta. |
35. | Jer ogladneh, i daste mi da jedem; ožedneh, i napojiste me; gost bejah, i primiste me; |
36. | Go bejah, i odenuste me; bolestan bejah, i obidjoste me; u tamnici bejah, i dodjoste k meni. |
37. | Tada æe Mu odgovoriti pravednici govoreæi: Gospode! Kad Te videsmo gladna, i nahranismo? Ili žedna, i napojismo? |
38. | Kad li Te videsmo gosta, i primismo? Ili gola, i odenusmo? |
39. | Kad li Te videsmo bolesna ili u tamnici, i dodjosmo k Tebi? |
40. | I odgovarajuæi car reæi æe im: Zaista vam kažem: kad uèiniste jednom od ove moje najmanje braæe, meni uèiniste. |
41. | Tada æe reæi i onima što Mu stoje s leve strane: Idite od mene prokleti u oganj veèni pripravljen djavolu i andjelima njegovim. |
42. | Jer ogladneh, i ne dadoste mi da jedem; ožedneh, i ne napojiste me; |
43. | Gost bejah, i ne primiste me; go bejah, i ne odenuste me; bolestan i u tamnici bejah, i ne obidjoste me. |
44. | Tada æe Mu odgovoriti i oni govoreæi: Gospode! Kad Te videsmo gladna ili žedna, ili gosta ili gola, ili bolesna ili u tamnici, i ne poslužismo Te? |
45. | Tada æe im odgovoriti govoreæi: Zaista vam kažem: kad ne uèiniste jednom od ove moje male braæe, ni meni ne uèiniste. |
46. | I ovi æe otiæi u muku veènu, a pravednici u život veèni. |
← Matthew (25/28) → |