← Matthew (20/28) → |
1. | Jer je carstvo nebesko kao èovek domaæin koji ujutru rano izidje da naima poslenike u vinograd svoj. |
2. | I pogodivši se s poslenicima po groš na dan posla ih u vinograd svoj. |
3. | I izišavši u treæi sat, vide druge gde stoje na trgu besposleni, |
4. | I njima reèe: Idite i vi u moj vinograd, i šta bude pravo daæu vam. |
5. | I oni otidoše. I opet izišavši u šesti i deveti sat, uèini tako. |
6. | I u jedanaesti sat izišavši nadje druge gde stoje besposleni, i reèe im: Što stojite ovde sav dan besposleni? |
7. | Rekoše mu: Niko nas ne najmi. Reèe im: Idite i vi u moj vinograd, i šta bude pravo primiæete. |
8. | A kad bi u veèe, reèe gospodar od vinograda k pristavu svom: Dozovi poslenike i podaj im platu poèevši od poslednjih do prvih. |
9. | I došavši koji su u jedanaesti sat najmljeni primiše po groš. |
10. | A kad dodjoše prvi, mišljahu da æe više primiti: I primiše i oni po groš. |
11. | I primivši vikahu na gospodara. |
12. | Govoreæi: Ovi poslednji jedan sat radiše, i izjednaèi ih s nama koji smo se èitav dan muèili i goreli. |
13. | A on odgovarajuæi reèe jednom od njih: Prijatelju! Ja tebi ne èinim krivo; Nisi li pogodio sa mnom po groš? |
14. | Uzmi svoje pa idi; A ja hoæu i ovom poslednjem da dam kao i tebi. |
15. | Ili zar ja nisam vlastan u svom èiniti šta hoæu? Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar? |
16. | Tako æe biti poslednji prvi i prvi poslednji; jer je mnogo zvanih, a malo izbranih. |
17. | I pošavši Isus u Jerusalim uze nasamo dvanaest uèenika na putu, i reèe im: |
18. | Evo idem u Jerusalim, i Sin èoveèiji biæe predan glavarima sveštenièkim i književnicima; i osudiæe Ga na smrt; |
19. | I predaæe Ga neznabošcima da Mu se rugaju i da Ga biju i razapnu; i treæi dan ustaæe. |
20. | Tada pristupi k Njemu mati sinova Zevedejevih sa svojim sinovima klanjajuæi Mu se i moleæi Ga za nešto. |
21. | A On joj reèe: Šta hoæeš? Reèe Mu: Zapovedi da sedu ova moja dva sina, jedan s desne strane Tebi, a jedan s leve strane Tebi, u carstvu Tvom. |
22. | A Isus odgovarajuæi reèe: Ne znate šta tražite; možete li piti èašu koju æu ja piti i krstiti se krštenjem kojim se ja krstim? Rekoše Mu: Možemo. |
23. | I reèe im: Èašu dakle moju ispiæete, i krstiæete se krštenjem kojim se ja krstim; ali da sedete s desne strane meni i s leve, ne mogu ja dati, nego kome je ugotovio Otac moj. |
24. | I kad èuše ostalih deset uèenika, rasrdiše se na ta dva brata. |
25. | A Isus dozvavši ih reèe: Znate da knezovi narodni zapovedaju narodu, i poglavari upravljaju njim. |
26. | Ali medju vama da ne bude tako; nego koji hoæe da bude veæi medju vama, da vam služi. |
27. | I koji hoæe medju vama da bude prvi, da vam bude sluga. |
28. | Kao što ni Sin èoveèiji nije došao da Mu služe, nego da služi i da dušu svoju u otkup da za mnoge. |
29. | I kad je izlazio iz Jerihona za Njim idjaše narod mnogi. |
30. | I gle, dva slepca sedjahu kraj puta, i èuvši da Isus prolazi povikaše govoreæi: Pomiluj nas Gospode, sine Davidov! |
31. | A narod preæaše im da uæute; a oni još veæma povikaše govoreæi: Pomiluj nas Gospode, sine Davidov! |
32. | I ustavivši se Isus dozva ih, i reèe: Šta hoæete da vam uèinim? |
33. | Rekoše Mu: Gospode, da se otvore oèi naše. |
34. | I smilova se Isus, i dohvati se oèiju njihovih, i odmah progledaše oèi njihove, i otidoše za Njim. |
← Matthew (20/28) → |