← Matthew (13/28) → |
1. | I onaj dan izišavši Isus iz kuæe sedjaše kraj mora. |
2. | I sabraše se oko Njega ljudi mnogi, tako da mora uæi u ladju i sesti; a narod sav stajaše po bregu. |
3. | I On im kaziva mnogo u prièama govoreæi: Gle, izidje sejaè da seje. |
4. | I kad sejaše, jedna zrna padoše kraj puta, i dodjoše ptice i pozobaše ih; |
5. | A druga padoše na kamenita mesta, gde ne beše mnogo zemlje, i odmah iznikoše; jer ne beše u dubinu zemlje. |
6. | I kad obasja sunce, povenuše, i buduæi da nemahu žila, posahnuše. |
7. | A druga padoše u trnje, i naraste trnje, i podavi ih. |
8. | A druga padoše na zemlju dobru, i donošahu rod, jedno po sto, a jedno po šezdeset, a jedno po trideset. |
9. | Ko ima uši da èuje neka èuje. |
10. | I pristupivši uèenici rekoše Mu: Zašto im govoriš u prièama? |
11. | A On odgovarajuæi reèe im: Vama je dano da znate tajne carstva nebeskog, a njima nije dano. |
12. | Jer ko ima, daæe mu se, i preteæi æe mu; a koji nema, uzeæe mu se i ono što ima. |
13. | Zato im govorim u prièama, jer gledajuæi ne vide, i èujuæi ne èuju niti razumeju. |
14. | I zbiva se na njima proroštvo Isaijino, koje govori: Ušima æete èuti, i neæete razumeti; i oèima æete gledati, i neæete videti. |
15. | Jer je odrvenilo srce ovih ljudi, i ušima teško èuju, i oèi su svoje zatvorili da kako ne vide oèima, i ušima ne èuju, i srcem ne razumeju, i ne obrate se da ih iscelim. |
16. | A blago vašim oèima što vide, i ušima vašim što èuju. |
17. | Jer vam kažem zaista da su mnogi proroci i pravednici želeli videti šta vi vidite, i ne videše; i èuti šta vi èujete, i ne èuše. |
18. | Vi pak èujte prièu o sejaèu: |
19. | Svakome koji sluša reè o carstvu i ne razume, dolazi neèastivi i krade posejano u srcu njegovom: to je oko puta posejano. |
20. | A na kamenu posejano to je koji sluša reè i odmah s radosti primi je, |
21. | Ali nema korena u sebi, nego je nepostojan, pa kad bude do nevolje ili ga poteraju reèi radi, odmah udari natrag. |
22. | A posejano u trnju to je koji sluša reè, no briga ovog sveta i prevara bogatstva zaguše reè, i bez roda ostane. |
23. | A posejano na dobroj zemlji to je koji sluša reè i razume, koji dakle i rod radja, i donosi jedan po sto, a jedan po šezdeset, a jedan po trideset. |
24. | Drugu prièu kaza im govoreæi: Carstvo je nebesko kao èovek koji poseja dobro seme u polju svom, |
25. | A kad ljudi pospaše, dodje njegov neprijatelj i poseja kukolj po pšenici, pa otide. |
26. | A kad nièe usev i rod donese, onda se pokaza kukolj. |
27. | Tada dodjoše sluge domaæinove i rekoše mu: Gospodaru! Nisi li ti dobro seme sejao na svojoj njivi? Otkuda dakle kukolj? |
28. | A on reèe im: Neprijatelj èovek to uèini. A sluge rekoše mu: Hoæeš li dakle da idemo da ga poèupamo? |
29. | A on reèe: Ne; da ne bi èupajuæi kukolj poèupali zajedno s njime pšenicu. |
30. | Ostavite neka raste oboje zajedno do žetve; i u vreme žetve reæi æu žeteocima: Saberite najpre kukolj, i svežite ga u snoplje da ga sažežem; a pšenicu svezite u žitnicu moju. |
31. | Drugu prièu kaza im govoreæi: Carstvo je nebesko kao zrno gorušièino koje uzme èovek i poseje na njivi svojoj, |
32. | Koje je istina najmanje od sviju semena, ali kad uzraste, veæe je od svega povræa, i bude drvo da ptice nebeske dolaze, i sedaju na njegovim granama. |
33. | Drugu prièu kaza im: Carstvo je nebesko kao kvasac koji uzme žena i metne u tri kopanje brašna dok sve ne uskisne. |
34. | Sve ovo u prièama govori Isus ljudima, i bez prièe ništa ne govoraše im: |
35. | Da se zbude šta je kazao prorok govoreæi: Otvoriæu u prièama usta svoja, kazaæu sakriveno od postanja sveta. |
36. | Tada ostavi Isus ljude, i dodje u kuæu. I pristupiše k Njemu uèenici Njegovi govoreæi: Kaži nam prièu o kukolju na njivi. |
37. | A On odgovarajuæi reèe im: Koji seje dobro seme ono je Sin èoveèiji; |
38. | A njiva je svet; a dobro seme sinovi su carstva, a kukolj sinovi su zla; |
39. | A neprijatelj koji ga je posejao jeste djavo; a žetva je posledak ovog veka; a žeteoci su andjeli. |
40. | Kao što se dakle kukolj sabira, i ognjem sažiže, tako æe biti na kraju ovog veka. |
41. | Poslaæe Sin èoveèiji andjele svoje, i sabraæe iz carstva Njegovog sve sablazni i koji èine bezakonje. |
42. | I baciæe ih u peæ ognjenu: onde æe biti plaè i škrgut zuba. |
43. | Tada æe se pravednici zasjati kao sunce u carstvu Oca svog. Ko ima uši da èuje neka èuje. |
44. | Još je carstvo nebesko kao blago sakriveno u polju, koje našavši èovek sakri i od radosti zato otide i sve što ima prodade i kupi polje ono. |
45. | Još je carstvo nebesko kao èovek trgovac koji traži dobar biser, |
46. | Pa kad nadje jedno mnogoceno zrno bisera, otide i prodade sve što imaše i kupi ga. |
47. | Još je carstvo nebesko kao mreža koja se baci u more i zagrabi od svake ruke ribe; |
48. | Koja kad se napuni, izvukoše je na kraj, i sedavši, izbraše dobre u sudove, a zle baciše napolje. |
49. | Tako æe biti na poletku veka: iziæi æe andjeli i odluèiæe zle od pravednih. |
50. | I baciæe ih u peæ ognjenu: onde æe biti plaè i škrgut zuba. |
51. | Reèe im Isus: Razumeste li ovo? Rekoše Mu: Da, Gospode. |
52. | A On im reèe: Zato je svaki književnik koji se nauèio carstvu nebeskom kao domaæin koji iznosi iz kleti svoje novo i staro. |
53. | I kad svrši Isus prièe ove, otide odande. |
54. | I došavši na postojbinu svoju, uèaše ih po zbornicama njihovim tako da Mu se divljahu, i govorahu: Otkud ovome premudrost ova i moæi? |
55. | Nije li ovo drvodeljin sin? Ne zove li se mati njegova Marija, i braæa njegova Jakov, i Josija, i Simon, i Juda? |
56. | I sestre njegove nisu li sve kod nas? Otkud njemu ovo sve? |
57. | I sablažnjavahu se o Njega. A Isus reèe im: Nema proroka bez èasti osim na postojbini svojoj i u domu svom. |
58. | I ne stvori onde èudesa mnogih za neverstvo njihovo. |
← Matthew (13/28) → |