← Mark (9/16) → |
1. | I reèe im: Zaista vam kažem: imaju neki medju ovima što stoje ovde koji neæe okusiti smrt dok ne vide carstvo Božje da dodje u sili. |
2. | I posle šest dana uze Isus Petra i Jakova i Jovana i izvede ih na visoku goru same; i preobrazi se pred njima. |
3. | I haljine Njegove postadoše sjajne i vrlo bele kao sneg, kao što ne može belilja ubeliti na zemlji. |
4. | I ukaza im se Ilija s Mojsijem gde se razgovarahu s Isusom. |
5. | I Petar odgovarajuæi reèe Isusu: Ravi! Dobro nam je ovde biti; i da naèinimo tri senice: Tebi jednu i Mojsiju jednu i Iliji jednu. |
6. | Jer ne znaše šta govori; jer behu vrlo uplašeni. |
7. | I postade oblak te ih zakloni; i dodje glas iz oblaka govoreæi: Ovo je Sin moj ljubazni; Njega poslušajte. |
8. | I ujedanput pogledavši, nikoga ne videše osim Isusa samog sa sobom. |
9. | A kad silažahu s gore zapreti im da nikom ne kazuju šta su videli, dok Sin èoveèji ne ustane iz mrtvih. |
10. | I reè zadržaše u sebi pitajuæi jedan drugog: Šta to znaèi ustati iz mrtvih? |
11. | I pitahu Ga govoreæi: Kako govore književnici da Ilija treba najpre da dodje? |
12. | A On odgovarajuæi reèe im: Ilija æe doæi najpre, i urediti sve; ali i Sin èoveèji treba da mnogo postrada i da se ponizi, kao što je pisano. |
13. | Ali vam kažem da je i Ilija došao i uèiniše s njim šta htedoše kao što je pisano za njega. |
14. | I došavši k uèenicima svojim vide narod mnogi oko njih i književnike gde se prepiru s njima. |
15. | I odmah videvši Ga sav narod uplaši se i pritrèavši pozdravljahu Ga. |
16. | I upita književnike: Šta se prepirete s njima? |
17. | I odgovarajuæi jedan od naroda reèe: Uèitelju! Dovedoh k Tebi sina svog u kome je duh nemi. |
18. | I svaki put kad ga uhvati lomi ga, i penu baca i škrguæe zubima; i suši se. I rekoh uèenicima Tvojim da ga isteraju; i ne mogoše. |
19. | A On odgovarajuæi mu reèe: O rode neverni! Dokle æu s vama biti? Dokle æu vas trpeti? Dovedite ga k meni. |
20. | I dovedoše ga k Njemu; i kad Ga vide odmah ga duh stade lomiti; i padnuvši na zemlju valjaše se bacajuæi penu. |
21. | I upita oca njegovog: Koliko ima vremena kako mu se to dogodilo? A on reèe: Iz detinjstva. |
22. | I mnogo puta baca ga u vatru i u vodu da ga pogubi; nego ako šta možeš pomozi nam, smiluj se na nas. |
23. | A Isus reèe mu: Ako možeš verovati: sve je moguæe onome koji veruje. |
24. | I odmah povikavši otac detinji sa suzama govoraše: Verujem, Gospode! Pomozi mom neverju. |
25. | A Isus videæi da se stièe narod, zapreti duhu neèistom govoreæi mu: Duše nemi i gluvi! Ja ti zapovedam, izadji iz njega i više ne ulazi u njega. |
26. | I povikavši i izlomivši ga vrlo izadje; i uèini se kao mrtav tako da mnogi govorahu: Umre. |
27. | A Isus uzevši ga za ruku podiže ga: i usta. |
28. | I kad udje u kuæu, pitahu Ga uèenici Njegovi nasamo: Zašto ga mi nismo mogli isterati? |
29. | I reèe im: Ovaj se rod nièim ne može isterati do molitvom i postom. |
30. | I izašavši odande idjahu kroz Galileju; i ne hteše da ko dozna. |
31. | Jer uèaše uèenike svoje, i govoraše im da æe se Sin èoveèji predati u ruke ljudske, i ubiæe Ga, i pošto Ga ubiju ustaæe treæi dan. |
32. | A oni ne razumevahu reè, i ne smehu da Ga zapitaju. |
33. | I dodje u Kapernaum, i kad beše u kuæi zapita ih: Šta se prepiraste putem medju sobom? |
34. | A oni æutahu; jer se putem prepiraše medju sobom ko je najveæi. |
35. | I sedavši dozva dvanaestoricu i reèe im: Koji hoæe da bude prvi neka bude od svih najzadnji i svima sluga. |
36. | I uzevši dete metnu ga medju njih i zagrlivši ga reèe im: |
37. | Ko jedno ovakvo dete primi u ime moje, mene prima; a ko mene primi, ne prima mene nego Onog koji je mene poslao. |
38. | Odgovori Mu Jovan govoreæi: Uèitelju! Videsmo jednog gde imenom Tvojim izgoni djavole koji ne ide za nama: i zabranismo mu, jer ne ide za nama. |
39. | A Isus reèe: Ne branite mu; jer nema nikoga koji bi imenom mojim èudo èinio da može brzo zlo govoriti za mnom. |
40. | Jer ko nije protiv vas s vama je. |
41. | Jer ko vas napoji èašom vode u ime moje, zato što ste Hristovi, zaista vam kažem: neæe mu propasti plata. |
42. | A koji sablazni jednog od ovih malih koji veruju mene, bolje bi mu bilo da obesi kamen vodenièni o vrat svoj i da se baci u more. |
43. | I ako te ruka tvoja sablažnjava, odseci je: bolje ti je bez ruke u život uæi, negoli s obe ruke uæi u pakao, u oganj veèni, |
44. | Gde crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi. |
45. | I ako te noga tvoja sablažnjava, odseci je: bolje ti je uæi u život hrom, negoli s dve noge da te bace u pakao, u oganj veèni, |
46. | Gde crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi. |
47. | Ako te i oko tvoje sablažnjava, iskopaj ga: bolje ti je s jednim okom uæi u carstvo Božje, negoli s dva oka da te bace u pakao ognjeni, |
48. | Gde crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi. |
49. | Jer æe se svaki ognjem posoliti, i svaka æe se žrtva solju posoliti. |
50. | Dobra je so; ali ako so bude neslana, èim æe se osoliti? Imajte so u sebi, i mir imajte medju sobom. |
← Mark (9/16) → |