← Mark (6/16) → |
1. | I izadje odande, i dodje na svoju postojbinu; i za Njim idoše uèenici Njegovi. |
2. | I kad dodje subota, poèe uèiti u zbornici. I mnogi koji slušahu, divljahu se govoreæi: Otkud ovome to? I kakva mu je premudrost dana? I èudesa takva rukama njegovim èine se? |
3. | Nije li ovo drvodelja, sin Marijin, a brat Jakovljev i Josijin i Judin i Simonov? I nisu li sestre njegove ovde medju nama? I sablažnjavahu se o Njega. |
4. | A Isus reèe im: Nigde nije prorok bez èasti do na postojbini svojoj i u rodu i u domu svom. |
5. | I ne mogaše onde ni jedno èudo da uèini, osim što malo bolesnika isceli metnuvši na njih ruke. |
6. | I èudio se neverstvu njihovom. I idjaše po okolnim selima i uèaše. |
7. | I dozva dvanaestoricu, i poèe ih slati dva i dva, i davaše im vlast nad duhovima neèistim. |
8. | I zapovedi im da ništa ne uzimaju na put osim jednog štapa: ni torbe ni hleba ni novaca u pojasu; |
9. | Nego obuveni u opanke, i ne oblaèeæi dve haljine. |
10. | I reèe im: Gde udjete u dom onde ostanite dok ne izadjete odande. |
11. | I ako vas ko ne primi i ne posluša vas, izlazeæi odande otresite prah s nogu svojih za svedoèanstvo njima. Zaista vam kažem: lakše æe biti Sodomu i Gomoru u dan strašnog suda nego gradu onom. |
12. | I otišavši propovedahu da se treba kajati; |
13. | I djavole mnoge izgonjahu; i mazahu uljem mnoge bolesnike; i isceljivahu. |
14. | I zaèu car Irod za Isusa (jer Njegovo ime beše se razglasilo), i reèe: Jovan krstitelj iz mrtvih usta, zato èini èudesa. |
15. | Drugi govorahu: To je Ilija. A drugi govorahu: To je prorok ili kao koji od proroka. |
16. | A kad èu Irod, reèe: To je Jovan koga sam ja posekao, on usta iz mrtvih. |
17. | Jer ovaj Irod posla te uhvatiše Jovana, i svezavši baci ga u tamnicu Irodijade radi, žene Filipa brata svog, jer se oženi njom. |
18. | Jer Jovan govoraše Irodu: Ne možeš ti imati žene brata svog. |
19. | A Irodijada rasrdi se na njega, i htede da ga ubije, ali ne mogaše. |
20. | Jer se Irod bojaše Jovana znajuæi ga da je èovek pravedan i svet, i èuvaše ga; i mnogo koješta èinjaše kako mu on reèe, i rado ga slušaše. |
21. | I dogodi se dan zgodan, kad Irod na dan svog rodjenja davaše veèeru knezovima svojim i vojvodama i starešinama galilejskim. |
22. | I ušavši kæi Irodijadina i igravši i ugodivši Irodu i gostima njegovim reèe car devojci: Išti u mene šta god hoæeš, i daæu ti. |
23. | I zakle joj se: Šta god zaišteš u mene daæu ti, da bi bilo i do pola carstva mog. |
24. | A ona izašavši reèe materi svojoj: Šta æu iskati? A ona reèe: Glavu Jovana krstitelja. |
25. | I odmah ušavši brzo k caru zaiska govoreæi: Hoæu da mi daš, sad na krugu, glavu Jovana krstitelja. |
26. | I zabrinu se car, ali kletve radi i gostiju svojih ne hte joj odreæi. |
27. | I odmah posla car dželata, i zapovedi da donese glavu njegovu. |
28. | A on otišavši poseèe ga u tamnici, i donese glavu njegovu na krugu, i dade devojci, a devojka dade je materi svojoj. |
29. | I èuvši uèenici njegovi dodjoše i uzeše telo njegovo, i metnuše ga u grob. |
30. | I skupiše se apostoli k Isusu, i javiše Mu sve i šta uèiniše i šta ljude nauèiše. |
31. | I reèe im: Dodjite vi sami nasamo, i poèinite malo. Jer ih beše mnogo koji dolaze i odlaze, i ne imahu kad ni jesti. |
32. | I odoše na ladji u pusto mesto sami. |
33. | I videše ih ljudi kad idjahu, i poznaše ih mnogi, i pešice iz svih gradova stecahu se onamo, i prestigoše ih, i skupiše se oko Njega. |
34. | I izašavši Isus vide narod mnogi, i sažali Mu se, jer behu kao ovce bez pastira; i poèe ih uèiti mnogo. |
35. | I kad bi veæ pred noæ, pristupiše k Njemu uèenici Njegovi govoreæi: Pusto je mesto, a veæ je kasno; |
36. | Otpusti ih neka idu u okolna sela i palanke da kupe sebi hleba; jer nemaju šta jesti. |
37. | A On odgovarajuæi reèe im: Dajte im vi neka jedu. A oni rekoše: Jedino da idemo da kupimo za dvesta groša hleba, pa da im damo da jedu? |
38. | A On im reèe: Koliko hlebova imate? Idite i vidite. I videvši rekoše: Pet hlebova i dve ribe. |
39. | I zapovedi im da ih posade sve na gomile po zelenoj travi. |
40. | I posadiše se na gomile po sto i po pedeset. |
41. | I uzevši onih pet hlebova i dve ribe pogleda na nebo, i blagoslovi, pa prelomi hlebove, i dade uèenicima svojim da metnu ispred njih; i one dve ribe razdeli svima. |
42. | I jedoše svi, i nasitiše se. |
43. | I nakupiše komada dvanaest kotarica punih i od riba. |
44. | A beše onih što su jeli hlebove oko pet hiljada ljudi. |
45. | I odmah natera uèenike svoje da udju u ladju i da idu napred na one strane u Vitsaidu dok On otpusti narod. |
46. | I otpustivši ih ode na goru da se pomoli Bogu. |
47. | I uveèe beše ladja nasred mora, a On sam na zemlji. |
48. | I vide ih gde se muèe veslajuæi: jer im beše protivan vetar. I oko èetvrte straže noæne dodje k njima iduæi po moru; i htede da ih mimoidje. |
49. | A oni videvši Ga gde ide po moru mišljahu da je utvara, i povikaše; |
50. | Jer Ga svi videše i poplašiše se. I odmah progovori s njima, i reèe im: Ne bojte se, ja sam, ne plašite se. |
51. | I udje k njima u ladju, i utoli vetar; i vrlo se uplašiše, i divljahu se. |
52. | Jer ih ne nauèiše hlebovi; jer se beše srce njihovo okamenilo. |
53. | I prešavši dodjoše u zemlju genisaretsku; i stadoše u kraj. |
54. | I kad izadjoše iz ladje, odmah Ga poznaše ljudi. |
55. | I optrèavši sav onaj kraj, poèeše na odrima donositi bolesnike gde su èuli da je On. |
56. | I kud god idjaše u sela ili u gradove ili u palanke, na raskršæima metahu bolesnike i moljahu Ga da se barem skuta od haljine Njegove dotaknu: i ozdravljahu svi koji Ga se doticahu. |
← Mark (6/16) → |