← Mark (5/16) → |
1. | I dodjoše preko mora u okolinu gadarinsku. |
2. | I kad izidje iz ladje, odmah Ga srete èovek s duhom neèistim, |
3. | Koji življaše u grobovima i niko ga ne mogaše svezati ni verigama; |
4. | Jer je mnogo puta bio metnut u puta i u verige, pa je iskidao verige i puta izlomio; i niko ga ne mogaše ukrotiti. |
5. | I jednako dan i noæ bavljaše se u grobovima i u gorama vièuæi i bijuæi se kamenjem. |
6. | A kad vide Isusa iz daleka, poteèe i pokloni Mu se. |
7. | I povikavši glasno reèe: Šta je Tebi do mene, Isuse Sine Boga Višnjeg? Zaklinjem Te Bogom, ne muèi me. |
8. | Jer mu govoraše: Izadji, duše neèisti, iz èoveka. |
9. | I pitaše ga: Kako ti je ime? I odgovori Mu: Legeon mi je ime; jer nas je mnogo. |
10. | I moliše Ga veoma da ih ne šalje iz one okoline. |
11. | A onde po bregu paslo je veliko krdo svinja. |
12. | I moliše Ga svi djavoli govoreæi: Pošalji nas u svinje da u njih udjemo. |
13. | I dopusti im Isus odmah. I izašavši duhovi neèisti udjoše u svinje; i navali krdo s brega u more; a beše ih oko dve hiljade: i potopiše se u moru. |
14. | A svinjari pobegoše, i javiše u gradu i po selima. I izadjoše ljudi da vide šta je bilo. |
15. | I dodjoše k Isusu, i videše besnoga u kome je bio legeon gde sedi obuèen i pametan; i uplašiše se. |
16. | A oni što su videli kazaše im šta bi od besnoga i od svinja. |
17. | I poèeše Ga moliti da ide iz njihovih krajeva. |
18. | I kad udje u ladju, moljaše Ga onaj što je bio besan da bude s Njim. |
19. | A Isus ne dade mu, veæ mu reèe: Idi kuæi svojoj k svojima i kaži im šta ti Gospod uèini, i kako te pomilova. |
20. | I ode i poèe pripovedati u Deset gradova šta mu uèini Isus; i svi se divljahu. |
21. | I kad predje Isus u ladji opet na one strane, skupi se narod mnogi oko Njega; i beše kraj mora. |
22. | I gle, dodje jedan od starešina zbornièkih po imenu Jair; i videvši Ga pade pred noge Njegove. |
23. | I moljaše Ga vrlo govoreæi: Kæi je moja na samrti; da dodješ i da metneš na nju ruke da ozdravi i živi. |
24. | I podje s njim; i za Njim idjaše naroda mnogo i turkahu Ga. |
25. | I žena nekakva koja je dvanaest godina bolovala od teèenja krvi |
26. | I veliku muku podnela od mnogih lekara, i potrošila sve što je imala, i ništa joj nisu pomogli, nego još gore naèinili, |
27. | Kad je èula za Isusa, dodje u narodu sastrag, i dotaèe se haljine Njegove. |
28. | Jer govoraše: Ako se samo dotaknem haljina Njegovih ozdraviæu. |
29. | I odmah presahnu izvor krvi njene, i oseti u telu da ozdravi od bolesti. |
30. | I odmah Isus oseti u sebi silu što izadje iz Njega, i obazrevši se na narod reèe: Ko se to dotaèe mojih haljina? |
31. | I rekoše Mu uèenici Njegovi: Vidiš narod gde Te turka, pa pitaš: Ko se dotaèe mene? |
32. | I On se obaziraše da vidi onu koja to uèini. |
33. | A žena uplašivši se drhtaše, i znajuæi šta joj se dogodi, dodje i kleèe pred Njim, i kaza Mu svu istinu. |
34. | A On reèe joj: Kæeri! Vera tvoja pomože ti; idi s mirom, i budi zdrava od bolesti svoje. |
35. | Još On govoraše, a dodjoše od starešine zbornièkog govoreæi: Kæi tvoja umre; što veæ trudiš uèitelja? |
36. | A Isus odmah èuvši reè što rekoše reèe starešini: Ne boj se, samo veruj. |
37. | I ne dade za sobom iæi nikome osim Petra i Jakova i Jovana brata Jakovljevog. |
38. | I dodje u kuæu starešine zbornièkog, i vide vrevu i plaè i jauk veliki. |
39. | I ušavši reèe im: Šta ste uzavreli te plaèete? Devojka nije umrla, nego spava. |
40. | I podsmevahu Mu se. A On isteravši sve uze oca devojèinog i mater i koji behu s Njim, i udje gde ležaše devojka. |
41. | I uzevši devojku za ruku reèe joj: Talita kumi, koje znaèi: Devojko, tebi govorim, ustani. |
42. | I odmah usta devojka i hodjaše; a beše od dvanaest godina. I zaèudiše se èudom velikim. |
43. | I zapreti im vrlo da niko ne dozna za to, i reèe: Podajte joj nek jede. |
← Mark (5/16) → |