← Mark (11/16) → |
1. | I kad se približi k Jerusalimu, k Vitfazi i Vitaniji, kod gore maslinske, posla dvojicu od uèenika svojih |
2. | I reèe im: Idite u selo što je pred vama, i odmah kako udjete u njega naæi æete magare privezano, na koje niko od ljudi nije usedao; odrešite ga i dovedite. |
3. | I ako vam ko reèe: Šta to èinite? Kažite: Treba Gospodu; i odmah æe ga poslati ovamo. |
4. | A oni odoše, i nadjoše magare privezano kod vrata napolju na raskršæu, i odrešiše ga. |
5. | I neko od onih što stajahu onde rekoše im: Zašto drešite magare? |
6. | A oni rekoše im kao što im zapovedi Isus; i ostaviše ih. |
7. | I dovedoše magare k Isusu, i metnuše na nj haljine svoje; i usede na nj. |
8. | A mnogi prostreše haljine svoje po putu; a jedni rezahu granje od drveta, i prostirahu po putu. |
9. | A koji idjahu pred Njim i za Njim, vikahu govoreæi: Osana! Blagosloven koji ide u ime Gospodnje! |
10. | Blagosloveno carstvo oca našeg Davida koji ide u ime Gospodnje! Osana na visini! |
11. | I udje Isus u Jerusalim, i u crkvu; i promotrivši sve, kad bi uveèe, izadje u Vitaniju s dvanaestoricom. |
12. | I sutradan kad izadjoše iz Vitanije, ogladne. |
13. | I videvši izdaleka smokvu s lišæem dodje ne bi li šta našao na njoj; i došavši k njoj ništa ne nadje osim lišæa; jer još ne beše vreme smokvama. |
14. | I odgovarajuæi Isus reèe joj: Da odsad od tebe niko ne jede roda doveka. I slušahu uèenici Njegovi. |
15. | I dodjoše opet u Jerusalim; i ušavši Isus u crkvu stade izgoniti one koji prodavahu i kupovahu po crkvi; i ispremeta trpeze onih što menjahu novce, i klupe onih što prodavahu golubove. |
16. | I ne dade da ko pronese suda kroz crkvu. |
17. | I uèaše govoreæi im: Nije li pisano: Dom moj neka se zove dom molitve svim narodima? A vi naèiniste od njega hajduèku peæinu. |
18. | I èuše književnici i glavari sveštenièki, i tražahu kako bi Ga pogubili; plašili su Ga se, jer Ga je narod slušao. |
19. | I kad bi uveèe izadje napolje iz grada. |
20. | I u jutru prolazeæi videše smokvu gde se posušila iz korena. |
21. | I opomenuvši se Petar reèe Mu: Ravi! Gle, smokva što si je prokleo, posušila se. |
22. | I odgovarajuæi Isus reèe im: |
23. | Imajte veru Božju; jer vam zaista kažem: ako ko reèe gori ovoj: Digni se i baci se u more, i ne posumnja u srcu svom, nego uzveruje da æe biti kao što govori: biæe mu šta god reèe. |
24. | Zato vam kažem: sve što ištete u svojoj molitvi verujte da æete primiti; i biæe vam. |
25. | I kad stojite na molitvi, praštajte ako šta imate na koga: da i Otac vaš koji je na nebesima oprosti vama pogreške vaše. |
26. | Ako li, pak, vi ne opraštate, ni Otac vaš koji je na nebesima neæe oprostiti vama pogreške vaše. |
27. | I dodjoše opet u Jerusalim; i kad hodjaše po crkvi dodjoše k Njemu glavari sveštenièki i književnici i starešine, |
28. | I rekoše Mu: Kakvom vlasti to èiniš? I ko ti dade vlast tu, da to èiniš? |
29. | A Isus odgovarajuæi reèe im: i ja æu vas da upitam jednu reè, i odgovorite mi; pa æu vam kazati kakvom vlasti ovo èinim. |
30. | Krštenje Jovanovo ili bi s neba ili od ljudi? Odgovorite mi. |
31. | I mišljahu u sebi govoreæi: Ako kažemo: S neba, reæi æe: Zašto mu dakle ne verovaste? |
32. | Ako li kažemo: Od ljudi, bojimo se naroda; jer svi mišljahu za Jovana da zaista prorok beše. |
33. | I odgovarajuæi rekoše Isusu: Ne znamo. I Isus odgovarajuæi reèe njima: Ni ja vama neæu kazati kakvom vlasti ovo èinim. |
← Mark (11/16) → |