← Luke (6/24) → |
1. | Dogodi Mu se pak u prvu subotu po drugom danu pashe da idjaše kroz useve, i uèenici Njegovi trgahu klasje, i satirahu rukama te jedjahu. |
2. | A neki od fariseja rekoše im: Zašto èinite šta ne valja èiniti u subotu? |
3. | I odgovarajuæi Isus reèe im: Zar niste èitali ono što uèini David kad ogladne, on i koji behu s njim? |
4. | Kako udje u kuæu Božiju, i uze hlebove postavljene i izjede, i dade ih onima što behu s njim, kojih nikome ne valjaše jesti osim jedinih sveštenika. |
5. | I reèe im: Sin je èoveèiji Gospodar i od subote. |
6. | A dogodi se u drugu subotu da On udje u zbornicu i uèaše, i beše onde èovek kome desna ruka beše suva. |
7. | Književnici pak i fariseji gledahu za Njim neæe li u subotu isceliti, da Ga okrive. |
8. | A On znaše pomisli njihove, i reèe èoveku koji imaše suvu ruku: Ustani i stani na sredu. A on ustade i stade. |
9. | A Isus reèe im: Da vas zapitam: Šta valja u subotu èiniti, dobro ili zlo? Održati dušu ili pogubiti? A oni æutahu. |
10. | I pogledavši na sve njih reèe mu: Pruži ruku svoju. A on uèini tako; i ruka posta zdrava kao i druga. |
11. | A oni se svi napuniše bezumlja, i govorahu jedan drugom šta bi uèinili Isusu. |
12. | Tih, pak, dana izidje na goru da se pomoli Bogu; i provede svu noæ na molitvi Božijoj. |
13. | I kad bi dan, dozva uèenike svoje, i izabra iz njih dvanaestoricu, koje i apostolima nazva: |
14. | Simona, koga nazva Petrom, i Andriju brata njegovog, Jakova i Jovana, Filipa i Vartolomija, |
15. | Mateja i Tomu, Jakova Alfejevog i Simona prozvanog Zilota, |
16. | Judu Jakovljevog, i Judu Iskariotskog, koji Ga i izdade. |
17. | I izišavši s njima stade na mestu ravnom, i gomila uèenika Njegovih; i mnoštvo naroda iz sve Judeje i iz Jerusalima, i iz primorja tirskog i sidonskog, |
18. | Koji dodjoše da Ga slušaju i da se isceljuju od svojih bolesti, i koje muèahu duhovi neèisti; i isceljivahu se. |
19. | I sav narod tražaše da Ga se dotaknu; jer iz Njega izlažaše sila i isceljivaše ih sve. |
20. | I On podignuvši oèi na uèenike svoje govoraše: Blago vama koji ste siromašni duhom; jer je vaše carstvo Božije. |
21. | Blago vama koji ste gladni sad; jer æete se nasititi. Blago vama koji plaèete sad; jer æete se nasmejati. |
22. | Blago vama kad na vas ljudi omrznu i kad vas rastave i osramote, i razglase ime vaše kao zlo Sina radi èoveèijeg. |
23. | Radujte se u onaj dan i igrajte, jer gle, vaša je velika plata na nebu. Jer su tako èinili prorocima oèevi njihovi. |
24. | Ali teško vama bogati; jer ste veæ primili utehu svoju. |
25. | Teško vama siti sad; jer æete ogladneti. Teško vama koji se smejete sad; jer æete zaplakati i zaridati. |
26. | Teško vama kad stanu svi dobro govoriti za vama; jer su tako èinili i lažnim prorocima oèevi njihovi. |
27. | Ali vama kažem koji slušate: ljubite neprijatelje svoje, dobro èinite onima koji na vas mrze; |
28. | Blagosiljajte one koji vas kunu, i molite se Bogu za one koji vas vredjaju. |
29. | Koji te udari po obrazu, okreni mu i drugi; i koji hoæe da ti uzme kabanicu, podaj mu i košulju. |
30. | A svakome koji ište u tebe, podaj; i koji tvoje uzme, ne išti. |
31. | I kako hoæete da èine vama ljudi èinite i vi njima onako. |
32. | I ako ljubite one koji vas ljube, kakva vam je hvala? Jer i grešnici ljube one koji njih ljube. |
33. | I ako èinite dobro onima koji vama dobro èine, kakva vam je hvala? Jer i grešnici èine tako. |
34. | I ako dajete u zajam onima od kojih se nadate da æete uzeti, kakva vam je hvala? Jer i grešnici grešnicima daju u zajam da uzmu opet onoliko. |
35. | Ali, ljubite neprijatelje svoje, i èinite dobro, i dajte u zajam ne nadajuæi se nièemu; i biæe vam velika plata, i biæete sinovi Najvišega, jer je On blag i neblagodarnima i zlima. |
36. | Budite dakle milostivi kao i Otac vaš što je milostiv. |
37. | I ne sudite, i neæe vam suditi; i ne osudjujte, i neæete biti osudjeni; opraštajte, i oprostiæe vam se. |
38. | Dajte, i daæe vam se: meru dobru i nabijenu i stresenu i prepunu daæe vam u naruèje vaše. Jer kakvom merom dajete onakvom æe vam se vratiti. |
39. | I kaza im prièu: Može li slepac slepca voditi? Neæe li oba pasti u jamu? |
40. | Nema uèenika nad uèiteljem svojim, nego i sasvim kad se izuèi, biæe kao i uèitelj njegov. |
41. | A zašto vidiš trun u oku brata svog, a brvna u svom oku ne oseæaš? |
42. | Ili kako možeš reæi bratu svom: Brate! Stani da izvadim trun koji je u oku tvom, kad sam ne vidiš brvna u svom oku? Licemere! Izvadi najpre brvno iz oka svog, pa æeš onda videti izvaditi trun iz oka brata svog. |
43. | Jer nema drveta dobrog da radja zao rod; niti drveta zlog da radja dobar rod. |
44. | Jer se svako drvo po rodu svom poznaje: jer se smokve ne beru s trnja, niti se groždje bere s kupine, |
45. | Dobar èovek iz dobre kleti srca svog iznosi dobro, a zao èovek iz zle kleti srca svog iznosi zlo, jer usta njegova govore od suviška srca. |
46. | A što me zovete: Gospode! Gospode! A ne izvršujete šta vam govorim? |
47. | Svaki koji ide za mnom i sluša reèi moje i izvršuje ih, kazaæu vam kakav je: |
48. | On je kao èovek koji gradi kuæu, pa iskopa i udubi i udari temelj na kamenu; a kad dodjoše vode, navali reka na onu kuæu i ne može je pokrenuti, jer joj je temelj na kamenu. |
49. | A koji sluša i ne izvršuje on je kao èovek koji naèini kuæu na zemlji bez temelja, na koju navali reka i odmah je obori, i raspade se kuæa ona strašno. |
← Luke (6/24) → |