← Luke (23/24) → |
1. | I ustavši njih sve mnoštvo, odvedoše Ga k Pilatu. |
2. | I poèeše Ga tužiti govoreæi: Ovog nadjosmo da otpadjuje narod naš, i zabranjuje davati æesaru danak, i govori da je on Hristos car. |
3. | A Pilat Ga zapita: Ti li si car judejski? A On odgovarajuæi reèe mu: Ti kažeš. |
4. | A Pilat reèe glavarima sveštenièkim i narodu: Ja ne nalazim nikakve krivice na ovom èoveku. |
5. | A oni navaljivahu govoreæi: On buni ljude uèeæi po svoj Judeji poèevši od Galileje dovde. |
6. | A Pilat èuvši za Galileju zapita: Zar je on Galilejac? |
7. | I razumevši da je iz podruèja Irodovog posla Ga Irodu, koji takodje beše u Jerusalimu onih dana. |
8. | A Irod, videvši Isusa, bi mu vrlo milo; jer je odavno želeo da Ga vidi, jer je mnogo slušao za Njega, i nadaše se da æe videti od Njega kakvo èudo. |
9. | I pita Ga mnogo koje za šta; ali mu On ništa ne odgovori. |
10. | A glavari sveštenièki i književnici stajahu, i jednako tužahu Ga. |
11. | A Irod osramotivši Ga sa svojim vojnicima, i narugavši Mu se, obuèe Mu belu haljinu, i posla Ga natrag Pilatu. |
12. | I u taj se dan pomiriše Pilat i Irod medju sobom; jer pre behu u zavadi. |
13. | A Pilat sazvavši glavare sveštenièke i knezove i narod |
14. | Reèe im: Dovedoste mi ovog èoveka kao koji narod otpadjuje, i eto ja ga pred vama ispitah, i ne nalazim na ovom èoveku nijednu krivicu što vi na njega govorite; |
15. | A ni Irod, jer sam ga slao k njemu; i eto se ne nalazi ništa da je uèinio što bi zasluživalo smrt. |
16. | Dakle, da ga izbijem pa da pustim. |
17. | A trebaše o svakom prazniku pashe da im pusti po jednog sužnja. |
18. | Ali narod sav povika govoreæi: Uzmi ovog, a pusti nam Varavu; |
19. | Koji beše baèen u tamnicu za nekakvu bunu uèinjenu u gradu i za krv. |
20. | A Pilat opet reèe da bi on hteo pustiti Isusa. |
21. | A oni vikahu govoreæi: Raspni ga, raspni. |
22. | A on im treæi put reèe: Kakvo je dakle on zlo uèinio? Ja ništa na njemu ne nadjoh što bi zasluživalo smrt; dakle da ga izbijem pa da pustim. |
23. | A oni jednako navaljivahu s velikom vikom, i iskahu da se Ga razapne; i nadvlada vika njihova i glavara sveštenièkih. |
24. | I Pilat presudi da bude kao što oni ištu. |
25. | I pusti onog što iskahu, koji beše baèen u tamnicu za bunu i za krv; a Isusa ostavi na njihovu volju. |
26. | I kad Ga povedoše, uhvatiše nekog Simona Kirinca koji idjaše iz polja, i metnuše na njega krst da nosi za Isusom. |
27. | A za Njim idjaše mnoštvo naroda i žena, koje plakahu i naricahu za Njim. |
28. | A Isus obazrevši se na njih reèe: Kæeri jerusalimske! Ne plaèite za mnom, nego plaèite za sobom i za decom svojom. |
29. | Jer gle, idu dani u koje æe se reæi: Blago nerotkinjama, i utrobama koje ne rodiše, i sisama koje ne dojiše. |
30. | Tada æe poèeti govoriti gorama: Padnite na nas; i bregovima: Pokrijte nas. |
31. | Jer kad se ovako radi od sirovog drveta, šta æe biti od suvog? |
32. | Vodjahu pak i druga dva zloèinca da pogube s Njim. |
33. | I kad dodjoše na mesto koje se zvaše kosturnica, onde razapeše Njega i zloèince, jednog s desne strane a drugog s leve. |
34. | A Isus govoraše: Oèe! Oprosti im; jer ne znadu šta èine. A deleæi Njegove haljine bacahu kocke. |
35. | I narod stajaše te gledaše, a i knezovi s njima rugahu Mu se govoreæi: Drugima pomože, neka pomogne i sebi, ako je on Hristos, izbranik Božji. |
36. | A i vojnici Mu se rugahu, i pristupahu k Njemu i davahu Mu ocat, |
37. | I govorahu: Ako si ti car judejski pomozi sam sebi. |
38. | A beše nad Njim i natpis napisan slovima grèkim i latinskim i jevrejskim: Ovo je car judejski. |
39. | A jedan od obešenih zloèinaca huljaše na Njega govoreæi: Ako si ti Hristos pomozi sebi i nama. |
40. | A drugi odgovarajuæi æutkaše ga i govoraše: Zar se ti ne bojiš Boga, kad si i sam osudjen tako? |
41. | I mi smo još pravedno osudjeni; jer primamo po svojim delima kao što smo zaslužili; ali On nikakvo zlo nije uèinio. |
42. | I reèe Isusu: Opomeni me se, Gospode, kad dodješ u carstvo svoje. |
43. | I reèe mu Isus: Zaista ti kažem: danas æeš biti sa mnom u raju. |
44. | A beše oko šestog sahata, i tama bi po svoj zemlji do sahata devetog. |
45. | I pomrèa sunce, i zaves crkveni razdre se napola. |
46. | I povikavši Isus glasno reèe: Oèe! U ruke Tvoje predajem duh svoj. I rekavši ovo izdahnu. |
47. | A kad vide kapetan šta bi, stade hvaliti Boga govoreæi: Zaista ovaj èovek beše pravednik. |
48. | I sav narod koji se beše skupio da gleda ovo, kad vide šta biva, vrati se bijuæi se u prsi svoje. |
49. | A svi Njegovi znanci stajahu izdaleka, i žene koje behu išle za Njim iz Galileje, i gledahu ovo. |
50. | I gle, èovek, po imenu Josif, savetnik, èovek dobar i pravedan, |
51. | (On ne beše pristao na njihov savet i na posao) iz Arimateje grada judejskog, koji i sam èekaše carstvo Božije, |
52. | On pristupivši k Pilatu zaiska telo Isusovo. |
53. | I skide Ga, i obavi platnom, i metnu Ga u grob iseèen, u kome niko ne beše nikad metnut. |
54. | I dan beše petak, i subota osvitaše. |
55. | A žene koje behu došle s Isusom iz Galileje, idoše za Josifom, i videše grob i kako se telo metnu. |
56. | Vrativši se pak pripraviše mirise i miro; i u subotu dakle ostaše na miru po zakonu. |
← Luke (23/24) → |