← Luke (20/24) → |
1. | I kad On u jedan od onih dana uèaše narod u crkvi i propovedaše jevandjelje, dodjoše glavari sveštenièki i književnici sa starešinama, |
2. | I rekoše Mu govoreæi: Kaži nam kakvom vlasti to èiniš? Ili ko ti je dao vlast tu? |
3. | A On odgovarajuæi reèe im: i ja æu vas upitati jednu reè, i kažite mi: |
4. | Krštenje Jovanovo ili bi s neba ili od ljudi? |
5. | A oni pomišljahu u sebi govoreæi: Ako kažemo s neba, reæi æe: Zašto mu dakle ne verovaste? |
6. | Ako li kažemo od ljudi, sav æe nas narod pobiti kamenjem; jer svi verovahu da Jovan beše prorok. |
7. | I odgovoriše: Ne znamo otkuda. |
8. | A Isus im reèe: Ni ja vama neæu kazati kakvom vlasti ovo èinim. |
9. | A narodu poèe kazivati prièu ovu: Jedan èovek posadi vinograd, i dade ga vinogradarima pa otide na podugo vremena. |
10. | I u vreme posla k vinogradarima slugu da mu dadu od roda vinogradskog; ali vinogradari izbiše ga, i poslaše praznog. |
11. | I posla opet drugog slugu; a oni i onog izbiše i osramotivši poslaše praznog. |
12. | I posla opet treæeg; a oni i onog raniše, i isteraše. |
13. | Onda reèe gospodar od vinograda: Šta æu èiniti? Da pošaljem sina svog ljubaznog: eda se kako zastide kad vide njega. |
14. | A vinogradari videvši njega mišljahu u sebi govoreæi: Ovo je naslednik; hodite da ga ubijemo da naše bude dostojanje. |
15. | I izvedoše ga napolje iz vinograda i ubiše. Šta æe dakle uèiniti njima gospodar od vinograda? |
16. | Doæi æe i pogubiæe ove vinogradare, i daæe vinograd drugima. A oni što slušahu rekoše: Ne dao Bog! |
17. | A On pogledavši na njih reèe: Šta znaèi dakle ono u pismu: Kamen koji odbaciše zidari onaj posta glava od ugla? |
18. | Svaki koji padne na taj kamen razbiæe se; a na koga on padne satræe ga. |
19. | I gledahu glavari sveštenièki i književnici u onaj èas da dignu ruke na Nj; ali se pobojaše naroda, jer razumeše da njima ovu prièu kaza. |
20. | I pažahu na Njega, i poslaše vrebaèe, koji se gradjahu kao da su pobožni: ne bi li Ga uhvatili u reèi da Ga predadu poglavarima i vlasti sudijinoj. |
21. | I upitaše Ga govoreæi: Uèitelju! Znamo da pravo govoriš i uèiš, i ne gledaš ko je ko, nego zaista uèiš putu Božijem: |
22. | Treba li nam æesaru davati haraè, ili ne? |
23. | A On razumevši njihovo lukavstvo reèe im: Šta me kušate? |
24. | Pokažite mi dinar; èiji je na njemu obraz i natpis? A oni odgovarajuæi rekoše: Æesarev. |
25. | A On im reèe: Podajte dakle šta je æesarevo æesaru, a šta je Božije Bogu. |
26. | I ne mogoše reèi Njegove pokuditi pred narodom; i diviše se odgovoru Njegovom, i umukoše. |
27. | A pristupiše neki od sadukeja koji kažu da nema vaskrsenja, i pitahu Ga |
28. | Govoreæi: Uèitelju! Mojsije nam napisa: Ako kome umre brat koji ima ženu, i umre bez dece, da brat njegov uzme ženu, i da podigne seme bratu svom. |
29. | Beše sedam braæe, i prvi uze ženu, i umre bez dece; |
30. | I uze drugi ženu, i on umre bez dece; |
31. | I treæi je uze; a tako i svi sedam; i ne ostaviše dece, i pomreše; |
32. | A posle svih umre i žena. |
33. | O vaskrsenju dakle koga æe od njih biti žena? Jer je ona sedmorici bila žena. |
34. | I odgovarajuæi Isus reèe im: Deca ovog sveta žene se i udaju; |
35. | A koji se udostoje dobiti onaj svet i vaskrsenje iz mrtvih niti æe se ženiti ni udavati; |
36. | Jer više ne mogu umreti; jer su kao andjeli; i sinovi su Božiji kad su sinovi vaskrsenja. |
37. | A da mrtvi ustaju, i Mojsije pokaza kod kupine gde naziva Gospoda Boga Avraamovog i Boga Isakovog i Boga Jakovljevog. |
38. | A Bog nije Bog mrtvih nego živih; jer su Njemu svi živi. |
39. | A neki od književnika odgovarajuæi rekoše: Uèitelju! Dobro si kazao. |
40. | I veæ ne smehu ništa da Ga zapitaju. A On im reèe: |
41. | Kako govore da je Hristos sin Davidov? |
42. | Kad sam David govori u psaltiru: Reèe Gospod Gospodu mom: sedi meni s desne strane, |
43. | Dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojim. |
44. | David dakle Njega naziva Gospodom; pa kako mu je sin? |
45. | A kad sav narod slušaše, reèe uèenicima svojim: |
46. | Èuvajte se od književnika, koji hoæe da idu u dugaèkim haljinama, i traže da im se klanja po ulicama, i prvih mesta po zbornicama, i zaèelja na gozbama; |
47. | Koji jedu kuæe udovièke, i lažno se mole Bogu dugo. Oni æe još veæma biti osudjeni. |
← Luke (20/24) → |