← Luke (18/24) → |
1. | Kaza im pak i prièu kako se treba svagda moliti Bogu, i ne dati da dotuži, |
2. | Govoreæi: U jednom gradu beše jedan sudija koji se Boga ne bojaše i ljudi ne stidjaše. |
3. | A u onom gradu beše jedna udovica i dolažaše k njemu govoreæi: Ne daj me mom suparniku. |
4. | I ne htede zadugo. A najposle reèe u sebi: Ako se i ne bojim Boga i ljudi ne sramim, |
5. | No buduæi da mi dosadjuje ova udovica, odbraniæu je, da mi jednako ne dolazi i ne dosadjuje. |
6. | Tada reèe Gospod: Èujte šta govori nepravedni sudija. |
7. | A kamoli Bog neæe odbraniti izbranih svojih koji Ga mole dan i noæ? |
8. | Kažem vam da æe ih odbraniti brzo. Ali Sin èoveèiji kad dodje hoæe li naæi veru na zemlji? |
9. | A i drugima koji mišljahu za sebe da su pravednici i druge uništavahu kaza prièu ovu: |
10. | Dva èoveka udjoše u crkvu da se mole Bogu, jedan farisej i drugi carinik. |
11. | Farisej stade i moljaše se u sebi ovako: Bože! Hvalim te što ja nisam kao ostali ljudi: hajduci, nepravednici, preljuboèinci ili kao ovaj carinik. |
12. | Postim dvaput u nedelji; dajem desetak od svega što imam. |
13. | A carinik izdaleka stajaše, i ne htede ni oèiju podignuti na nebo, nego bijaše prsi svoje govoreæi: Bože! Milostiv budi meni grešnome. |
14. | Kažem vam da ovaj otide opravdan kuæi svojoj, a ne onaj. Jer svaki koji se sam podiže poniziæe se; a koji se sam ponižuje podignuæe se. |
15. | Donošahu k Njemu i decu da ih se dotakne; a kad videše uèenici, zapretiše im. |
16. | A Isus dozvavši ih reèe: Pustite decu neka dolaze k meni, i ne branite im; jer je takvih carstvo Božije. |
17. | I kažem vam zaista: koji ne primi carstvo Božije kao dete, neæe uæi u njega. |
18. | I zapita Ga jedan knez govoreæi: Uèitelju blagi! Šta da uèinim da nasledim život veèni? |
19. | A Isus reèe mu: Što me zoveš blagim? Niko nije blag osim jednog Boga. |
20. | Zapovesti znaš: ne èini preljube; ne ubij; ne ukradi; ne svedoèi lažno; poštuj oca i mater svoju. |
21. | A on reèe: Sve sam ovo saèuvao od mladosti svoje. |
22. | A kad to èu Isus reèe mu: Još ti jedno nedostaje: prodaj sve što imaš i razdaj siromasima; i imaæeš blago na nebu; i hajde za mnom. |
23. | A kad on èu to postade žalostan, jer beše vrlo bogat. |
24. | A kad ga vide Isus gde postade žalostan, reèe: Kako je teško uæi u carstvo Božije onima koji imaju bogatstvo! |
25. | Lakše je kamili proæi kroz iglene uši negoli bogatom uæi u carstvo Božije. |
26. | A oni koji slušahu rekoše: Ko se dakle može spasti? |
27. | A On reèe: Šta je u ljudi nemoguæe u Boga je moguæe. |
28. | A Petar reèe: Eto mi smo ostavili sve i za Tobom idemo. |
29. | A On im reèe: Zaista vam kažem: nema nijednoga koji bi ostavio kuæu, ili roditelje, ili braæu, ili sestre, ili ženu, ili decu carstva radi Božijeg, |
30. | Koji neæe primiti više u ovo vreme, i na onom svetu život veèni. |
31. | Uze pak dvanaestoricu i reèe im: Evo idemo gore u Jerusalim, i sve æe se svršiti što su proroci pisali za Sina èoveèijeg. |
32. | Jer æe Ga predati neznabošcima, i narugaæe Mu se, i ružiæe Ga, i popljuvaæe Ga, |
33. | I biæe Ga, i ubiæe Ga; i treæi dan ustaæe. |
34. | I oni ništa od toga ne razumeše, i beseda ova beše od njih sakrivena, i ne razumeše šta im se kaza. |
35. | A kad se približi k Jerihonu, jedan slepac sedjaše kraj puta proseæi. |
36. | A kad èu narod gde prolazi zapita: Šta je to? |
37. | I kazaše mu da Isus Nazareæanin prolazi. |
38. | I povika govoreæi: Isuse, sine Davidov! Pomiluj me. |
39. | I preæahu mu oni što idjahu napred da uæuti; a on još više vikaše: Sine Davidov! Pomiluj me. |
40. | I Isus stade i zapovedi da Mu ga dovedu; a kad Mu se približi, zapita ga |
41. | Govoreæi: Šta hoæeš da ti uèinim? A on reèe: Gospode! Da progledam. |
42. | A Isus reèe: Progledaj; vera tvoja pomože ti. |
43. | I odmah progleda, i podje za Njim hvaleæi Boga. I svi ljudi koji videše hvaljahu Boga. |
← Luke (18/24) → |