← Luke (14/24) → |
1. | I dogodi Mu se da dodje u subotu u kuæu jednog kneza farisejskog da jede hleb; i oni motrahu na Njega. |
2. | I gle, beše pred Njim nekakav èovek na kome beše debela bolest. |
3. | I odgovarajuæi Isus reèe zakonicima i farisejima govoreæi: Je li slobodno u subotu isceljivati? |
4. | A oni oæuteše. I dohvativši ga se isceli ga i otpusti. |
5. | I odgovarajuæi reèe im: Koji od vas ne bi svog magarca ili vola da mu padne u bunar odmah izvadio u dan subotni? |
6. | I ne mogoše Mu odgovoriti na to. |
7. | A gostima kaza prièu, kad opazi kako izbirahu zaèelja, i reèe im: |
8. | Kad te ko pozove na svadbu, ne sedaj u zaèelje, da ne bude medju gostima ko stariji od tebe; |
9. | I da ne bi došao onaj koji je pozvao tebe i njega, i rekao ti: Podaj mesto ovome: i onda æeš sa stidom sesti na niže mesto. |
10. | Nego kad te ko pozove, došavši sedi na poslednje mesto, da ti kaže kad dodje onaj koji te pozva: Prijatelju! Pomakni se više; tada æe tebi biti èast pred onima koji sede s tobom za trpezom. |
11. | Jer svaki koji se podiže, poniziæe se; a koji se ponižuje, podignuæe se. |
12. | A i onome što ih je pozvao reèe: Kad daješ obed ili veèeru, ne zovi prijatelje svoje, ni braæu svoju, ni rodjake svoje, ni susede bogate, da ne bi i oni tebe kad pozvali i vratili ti; |
13. | Nego kad èiniš gozbu, zovi siromahe, kljaste, hrome, slepe; |
14. | I blago æe ti biti što ti oni ne mogu vratiti; nego æe ti se vratiti o vaskrsenju pravednih. |
15. | A kad èu to neki od onih što sedjahu s Njim za trpezom reèe Mu: Blago onome koji jede hleba u carstvu Božijem! |
16. | A On mu reèe: Jedan èovek zgotovi veliku veèeru, i pozva mnoge; |
17. | I kad bi vreme veèeri, posla slugu svog da kaže zvanima: Hajdete, jer je veæ sve gotovo. |
18. | I poèeše se izgovarati svi redom; prvi mu reèe: Kupih njivu, i valja mi iæi da je vidim; molim te izgovori me. |
19. | I drugi reèe: Kupih pet jarmova volova, i idem da ih ogledam; molim te, izgovori me. |
20. | I treæi reèe: Oženih se, i zato ne mogu doæi. |
21. | I došavši sluga taj kaza ovo gospodaru svom. Tada se rasrdi domaæin i reèe sluzi svom: Idi brzo na raskršæa i ulice gradske, i dovedi amo siromahe, i kljaste, i bogaljaste, i slepe. |
22. | I reèe sluga: Gospodaru, uèinio sam kako si zapovedio, i još mesta ima. |
23. | I reèe gospodar sluzi: Izidji na puteve i medju ograde, te nateraj da dodju da mi se napuni kuæa. |
24. | Jer vam kažem da nijedan od onih zvanih ljudi neæe okusiti moje veèere. Jer je mnogo zvanih, ali je malo izabranih. |
25. | Idjaše pak s Njim mnoštvo naroda, i obazrevši se reèe im: |
26. | Ako ko dodje k meni, a ne mrzi na svog oca, i na mater, i na ženu, i na decu, i na braæu, i na sestre i na samu dušu svoju, ne može biti moj uèenik. |
27. | I ko ne nosi krst svoj i za mnom ne ide, ne može biti moj uèenik. |
28. | I koji od vas kad hoæe da zida kulu ne sedne najpre i ne proraèuna šta æe ga stati, da vidi ima li da može dovršiti? |
29. | Da ne bi, kad postavi temelj i ne uzmože dovršiti, svi koji gledaju stali mu se rugati |
30. | Govoreæi: Ovaj èovek poèe zidati, i ne može da dovrši. |
31. | Ili koji car kad podje s vojskom da se pobije s drugim carem ne sedne najpre i ne drži veæu može li s deset hiljada sresti onog što ide na njega sa dvadeset hiljada? |
32. | Ako li ne može, a on pošalje poslenike dok je ovaj još daleko i moli da se pomire. |
33. | Tako dakle svaki od vas koji se ne odreèe svega što ima ne može biti moj uèenik. |
34. | So je dobra, ali ako so obljutavi, èim æe se osoliti? |
35. | Niti je potrebna u zemlju ni u gnoj; nego je prospu napolje. Ko ima uši da èuje neka èuje. |
← Luke (14/24) → |