← Luke (13/24) → |
1. | U to vreme, pak, dodjoše neki i kazaše za Galilejce kojih krv pomeša Pilat sa žrtvama njihovim. |
2. | I odgovarajuæi Isus reèe im: Mislite li da su ti Galilejci bili najgrešniji od svih Galilejaca, jer tako postradaše? |
3. | Ne, kažem vam, nego ako se ne pokajete, svi æete tako izginuti. |
4. | Ili onih osamnaest što na njih pade kula siloamska i pobi ih, mislite li da su oni najkrivlji bili od svih Jerusalimljana? |
5. | Ne, kažem vam, nego ako se ne pokajete, svi æete tako izginuti. |
6. | Kaza im pak ovu prièu: Jedan èovek imaše smokvu usadjenu u svom vinogradu, i dodje da traži roda na njoj, i ne nadje. |
7. | Onda reèe vinogradaru: Evo treæa godina kako dolazim i tražim roda na ovoj smokvi, i ne nalazim; poseci je, dakle, zašto zemlji da smeta? |
8. | A on odgovarajuæi reèe mu: Gospodaru! Ostavi je i za ovu godinu dok okopam oko nje i obaspem gnojem; |
9. | Pa da ako rodi: Ako li ne, poseæi æeš je na godinu. |
10. | A kad uèaše u jednoj zbornici u subotu, |
11. | I gle, beše onde žena bolesna od duha osamnaest godina, i beše zgrèena, i ne mogaše se ispraviti. |
12. | A kad je vide, dozva je Isus i reèe joj: Ženo! Oproštena si od bolesti svoje. |
13. | I metnu na nju ruke, i odmah se ispravi i hvaljaše Boga. |
14. | A starešina od zbornice srdjaše se što je Isus isceli u subotu, i odgovarajuæi reèe narodu: Šest je dana u koje treba raditi, u one dakle dolazite te se leèite, a ne u dan subotni. |
15. | A Gospod mu odgovori i reèe: Licemere! Svaki od vas u subotu ne odrešuje li svog vola ili magarca od jasala, i ne vodi da napoji? |
16. | A ovu kæer Avraamovu koju sveza sotona, evo osamnaesta godina, ne trebaše li je odrešiti iz ove sveze u dan subotni? |
17. | I kad On ovo govoraše stidjahu se svi koji Mu se protivljahu; i sav narod radovaše se za sva Njegova slavna dela. |
18. | A On im reèe: Kakvo je carstvo Božije? I kako æu kazati da je? |
19. | Ono je kao zrno gorušièino, koje uzevši èovek baci u vrt svoj, i uzraste i posta drvo veliko, i ptice nebeske useliše se u grane njegove. |
20. | Opet reèe: Kakvo æu kazati da je carstvo Božije? |
21. | Ono je kao kvasac koji uzevši žena metnu u tri kopanje brašna, dok ne uskise sve. |
22. | I prolažaše po gradovima i selima uèeæi i putujuæi u Jerusalim. |
23. | Reèe Mu pak neko: Gospode! Je li malo onih koji æe biti spaseni? A On im reèe: |
24. | Navalite da udjete na tesna vrata; jer vam kažem: Mnogi æe tražiti da udju i neæe moæi: |
25. | Kad ustane domaæin i zatvori vrata, i stanete napolju stajati i kucati u vrata govoreæi: Gospode! Gospode! Otvori nam; i odgovarajuæi reæi æe vam: Ne poznajem vas otkuda ste. |
26. | Tada æete stati govoriti: Mi jedosmo pred Tobom i pismo, i po ulicama našim uèio si. |
27. | A On æe reæi: Kažem vam: ne poznajem vas otkuda ste; odstupite od mene svi koji nepravdu èinite. |
28. | Onde æe biti plaè i škrgut zuba, kad vidite Avraama i Isaka i Jakova i sve proroke u carstvu Božijem, a sebe napolje isterane. |
29. | I doæi æe od istoka i zapada i severa i juga i sešæe za trpezu u carstvu Božijem. |
30. | I gle, ima poslednjih koji æe biti prvi, i ima prvih koji æe biti poslednji. |
31. | U taj dan pristupiše neki od fariseja govoreæi Mu: Izidji i idi odavde, jer Irod hoæe da te ubije. |
32. | I reèe im: Idite te kažite onoj lisici: Evo izgonim djavole i isceljujem danas i sutra, a treæi dan završiæu. |
33. | Ali danas i sutra i prekosutra treba mi iæi; jer prorok ne može poginuti izvan Jerusalima. |
34. | Jerusalime, Jerusalime, koji ubijaš proroke i zasipaš kamenjem poslane k sebi! Koliko puta hteh da skupim èeda tvoja kao kokoš gnezdo svoje pod krila, i ne hteste! |
35. | Eto æe vam se ostaviti kuæa vaša pusta; a ja vam kažem: Neæete mene videti dok ne dodje da kažete: Blagosloven koji ide u ime Gospodnje. |
← Luke (13/24) → |