← Leviticus (6/27) → |
1. | Opet reèe Gospod Mojsiju govoreæi: |
2. | Kad ko zgreši i uèini zlo delo Gospodu udarivši u bah bližnjemu svom za ostavu ili za stvar predanu u ruke ili otevši šta ili zanesavši bližnjeg svog, |
3. | Ili nadje izgubljeno šta, pa udari u bah, ili se krivo zakune za koju god stvar koju može èovek uèiniti i ogrešiti se njom, |
4. | Kad tako zgreši i skrivi, neka vrati šta je oteo ili prisvojio prevarom ili šta mu je bilo dano na ostavu ili šta je izgubljeno našao, |
5. | Ili za šta se zakleo krivo, neka plati celo i još dometne peti deo onome èije je; neka mu da onaj dan kad prinese žrtvu za svoj greh. |
6. | A na žrtvu za greh svoj neka prinese Gospodu ovna zdravog, sa cenom kojom proceniš krivicu neka ga dovede svešteniku. |
7. | I oèistiæe ga sveštenik pred Gospodom, i oprostiæe mu se svaka stvar koju je uèinio, te skrivio. |
8. | I reèe Gospod Mojsiju govoreæi: |
9. | Zapovedi Aronu i sinovima njegovim, i reci im: Ovo je zakon za žrtvu paljenicu: žrtva paljenica neka stoji na ognju na oltaru celu noæ do jutra, i oganj na oltaru neka gori jednako. |
10. | Sveštenik neka obuèe svoju haljinu lanenu, i gaæe lanene neka obuèe na telo svoje, i neka zgrne pepeo kad oganj spali na oltaru žrtvu paljenicu, i neka ga izruèi kod oltara. |
11. | Potom neka svuèe haljine svoje i obuèe druge haljine, i neka iznese pepeo napolje iz logora na èisto mesto. |
12. | A oganj što je na oltaru neka gori na njemu, neka se ne gasi, nego neka sveštenik loži na oganj drva svako jutro, i neka namešta na nj žrtvu paljenicu, i neka pali na njemu salo od žrtava zahvalnih. |
13. | Oganj neka jednako gori na oltaru, neka se ne gasi. |
14. | A ovo je zakon za dar: sinovi Aronovi neka ga prinose Gospodu pred oltarom. |
15. | Uzevši šaku belog brašna i ulja od dara i sav kad koji bude na daru, neka zapali na oltaru spomen njegov na ugodni miris Gospodu. |
16. | A šta preteèe, neka jede Aron i sinovi njegovi; neka se jede bez kvasca na svetom mestu; u tremu šatora od sastanka neka jedu. |
17. | Neka se ne mesi sa kvascem; to im dadoh da im bude deo od žrtava mojih ognjenih; to je svetinja nad svetinjama kao žrtva za greh i kao žrtva za prestup. |
18. | Svako muško izmedju sinova Aronovih neka to jede zakonom veènim od kolena do kolena od žrtava koje se pale Gospodu; šta se god dotakne toga, biæe sveto. |
19. | I reèe Gospod Mojsiju govoreæi: |
20. | Ovo je žrtva Aronova i sinova njegovih, koju æe prinositi Gospodu onaj dan kad se koji pomaže: desetinu efe belog brašna za dar svagdašnji, polovinu ujutru a polovinu uveèe. |
21. | U tavi s uljem neka se gotovi; prženo neka se donese; i pržene komade dara neka prinese na ugodni miris Gospodu. |
22. | I sveštenik izmedju sinova njegovih, koji bude pomazan nakon njega, neka èini tako isto zakonom veènim; neka se pali Gospodu sve to; |
23. | I svaki dar sveštenikov neka se sav spali, a neka se ne jede. |
24. | Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: |
25. | Kaži Aronu i sinovima njegovim, i reci: Ovo je zakon za žrtvu radi greha: na mestu gde se kolje žrtva paljenica, neka se kolje i žrtva za greh pred Gospodom; svetinja je nad svetinjama. |
26. | Sveštenik koji prinese žrtvu za greh neka je jede; na svetom mestu neka se jede, u tremu od šatora od sastanka. |
27. | Šta se god dotakne mesa njenog, biæe sveto; i ako ko pokapa krvlju njenom haljinu, ono što pokapa neka opere na svetom mestu. |
28. | I sud zemljani u kome bude kuvano neka se razbije; ako li je kuvano u sudu bronzanom, neka se istre i vodom opere. |
29. | Svako muško izmedju sveštenika neka to jede; svetinja je nad svetinjama. |
30. | Ali nijedna žrtva za greh, od koje se unese krv u šator od sastanka da se uèini oèišæenje od greha u svetinji, neka se ne jede, nego neka se ognjem sažeže. |
← Leviticus (6/27) → |