← Leviticus (27/27) |
1. | Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: |
2. | Kaži sinovima Izrailjevim, i reci im: Kad ko zavetuje dušu svoju Gospodu, ti ga uceni: |
3. | A ovako æeš ceniti: muško od dvadeset godina do šezdeset ceniæeš pedeset sikala srebra, po siklu svetom. |
4. | Ako bude žensko, ceniæeš trideset sikala. |
5. | Ako je od pet do dvadeset godina, ceniæeš muško dvadeset sikala a žensko deset sikala. |
6. | Ako je od jednog meseca do pet godina, ceniæeš muško pet sikala srebra, a žensko æeš ceniti tri sikla srebra. |
7. | Ako li bude od šezdeset godina i više, ako je muško, ceniæeš petnaest sikala, a žensko deset sikala. |
8. | Ako je siromah da ne može platiti cenu, onda neka dodje k svešteniku da ga uceni sveštenik, i prema onome što može dati koji se zavetovao, neka ga sveštenik uceni. |
9. | Ako bi zavetovao živinèe od onih što se prinose Gospodu, šta god da Gospodu, sveto je. |
10. | Da ga ne promeni ni dade drugo za ono, ni dobro za rdjavo, ni rdjavo za dobro; ako li bi kako promenio živinèe, onda æe biti sveto i ono i drugo koje je dao za ono. |
11. | Ako li bi zavetovao živinèe neèisto od onih što se ne prinose Gospodu, neka se dovede živinèe pred sveštenika; |
12. | I neka ga proceni sveštenik, bilo dobro ili rdjavo; i kako ga proceni sveštenik, tako da bude. |
13. | Ako bi ga hteo otkupiti, neka na cenu tvoju dometne još peti deo. |
14. | Kad bi ko zavetovao kuæu svoju, da je sveta Gospodu, neka je proceni sveštenik, bila dobra ili rdjava; kako je proceni sveštenik, tako da bude. |
15. | Ako bi onaj koji zavetuje hteo otkupiti kuæu svoju, neka na cenu tvoju dometne još peti deo, pa neka je njegova. |
16. | Ako bi ko zavetovao Gospodu deo njive svoje, ceniæeš je prema usevu: gomer jeèma gde se poseje, ceniæeš pedeset sikala srebra. |
17. | Ako bi od oprosne godine zavetovao njivu svoju, neka ostane po tvojoj ceni. |
18. | Ako li posle oprosne godine zavetuje njivu svoju, tada neka mu sveštenik proraèuna novce prema broju godina koje ostaju do oprosne godine, i neka se odbije do tvoje cene. |
19. | I ako bi hteo otkupiti njivu svoju onaj koji je zavetuje, neka dometne na cenu tvoju još peti deo, i neka bude njegova. |
20. | Ali ako ne otkupi njive, i njiva se proda drugom, ne može se više otkupiti; |
21. | Nego æe ona njiva, kad se oprosti oprosne godine, biti sveta Gospodu, kao njiva zavetovana, sveštenikova neka bude. |
22. | Ako li bi ko zavetovao Gospodu njivu kupljenu, koja nije dostojanje njegovo, |
23. | Sveštenik neka mu proraèuna cenu do godine oprosne, i neka u onaj dan da tu cenu da bude stvar sveta Gospodu. |
24. | A godine oprosne da se vrati njiva onome od koga je kupljena, èije je dostojanje ona njiva. |
25. | A svaka cena tvoja neka bude na sikle svete, a u siklu ima dvadeset novaca. |
26. | Ali prvina od stoke, koje su Gospodnje, niko da ne zavetuje, bilo goveèe ili sitna stoka, jer je Gospodnje. |
27. | Ako li bi bilo od životinja neèistih, onda neka otkupi po tvojoj ceni dometnuv peti deo odozgo; ako li se ne otkupi, neka se proda po tvojoj ceni. |
28. | Ali ni jedna stvar zavetovana, šta ko zavetuje Gospodu od èega mu drago što ima, od ljudi ili od stoke ili od njive svoje, da se ne prodaje ni otkupljuje; svaka stvar zavetovana svetinja je nad svetinjama Gospodu. |
29. | Živinèe zavetovano, koje èovek zavetuje, da se ne otkupljuje, nego da se ubije. |
30. | I svaki desetak zemaljski od useva zemaljskog i od voæa, Gospodnji je, svetinja je Gospodu. |
31. | Ali, ko bi hteo otkupiti šta desetka svog, neka na cenu dometne još peti deo. |
32. | I desetak od goveda i od sitne stoke, koje dodje pod štap pastirski deseto, da je sveto Gospodu. |
33. | Da se ne bira dobro ni rdjavo, da se ne menja; ako li bi se kako god promenilo, onda neka bude i ono i drugo promenjeno sveta stvar, i da se ne otkupi. |
34. | Ovo su zapovesti koje zapovedi Gospod Mojsiju za sinove Izrailjeve na gori sinajskoj. |
← Leviticus (27/27) |