← Leviticus (26/27) → |
1. | Nemojte graditi sebi idola ni likova rezanih, niti stupova podižite, ni kamena sa slikama meæite u svojoj zemlji da mu se klanjate; jer sam ja Gospod Bog vaš. |
2. | Držite subote moje, i svetinju moju poštujte; ja sam Gospod. |
3. | Ako uzživite po mojim uredbama, i zapovesti moje uzdržite i ušèinite, |
4. | Davaæu vam dažd na vreme, i zemlja æe radjati rod svoj, i drveta æe u polju radjati rod svoj; |
5. | I vršidba æe vam stizati berbu vinogradsku, a berba æe vinogradska stizati sejanje, i ješæete hleb svoj do sitosti, i živeæete bez straha u zemlji svojoj. |
6. | Jer æu dati mir zemlji, te æete spavati a neæe biti nikoga da vas plaši; uèiniæu, te æe nestati zle zveri iz zemlje, i maè neæe prolaziti preko vaše zemlje. |
7. | Nego æete terati neprijatelje svoje, i padaæe pred vama od maèa. |
8. | Vas æe petorica terati stotinu, a vas stotina teraæe deset hiljada, i padaæe neprijatelji vaši pred vama od maèa. |
9. | I obratiæu se k vama, i uèiniæu vam da rastete, i umnožiæu vas, i utvrdiæu zavet svoj s vama. |
10. | I ješæete žito staro, od mnogo godina, i izasipaæete staro kad dodje novo. |
11. | I namestiæu stan svoj medju vama, i duša moja neæe mrzeti na vas. |
12. | I hodiæu medju vama, i biæu vam Bog, i vi æete biti moj narod. |
13. | Ja sam Gospod Bog vaš, koji vas izvedoh iz zemlje misirske da im ne robujete, i polomih palice jarma vašeg, i ispravih vas da hodite pravo. |
14. | Ako li me ne uzaslušate, i ne uèinite sve ove zapovesti, |
15. | Ako povrgnete uredbe moje i duši vašoj omrznu zakoni moji da ne tvorite sve zapovesti moje, i raskinete zavet moj, |
16. | I ja æu vama uèiniti ovo: Pustiæu na vas strah, suvu bolest i vruæicu, koje æe vam oèi iskvariti i dušu ucveliti; i zaludu æete sejati seme svoje, jer æe ga jesti neprijatelji vaši. |
17. | I okrenuæu lice svoje nasuprot vama, i seæi æe vas neprijatelji vaši, i koji mrze na vas biæe vam gospodari, i bežaæete kad vas niko ne tera. |
18. | Ako me ni tada ne stanete slušati, karaæu vas još sedam puta više za grehe vaše. |
19. | Potræu ponos sile vaše, i uèiniæu da nebo nad vama bude kao gvoždje, a zemlja vaša kao bronza. |
20. | Snaga æe se vaša trošiti uzalud, jer zemlja vaša neæe radjati roda svog, i drveta po zemlji neæe radjati roda svog. |
21. | Ako mi uzidete nasuprot i ne budete hteli slušati me, dodaæu vam sedam puta više muka prema gresima vašim. |
22. | Pustiæu na vas zveri poljske, koje æe vam decu izjesti, i stoku potrti i vas umaliti, i opusteæe putevi vaši. |
23. | Ako se ni od toga ne popravite, nego mi još uzidete nasuprot, |
24. | I ja æu vama iæi nasuprot, i biæu vas još sedam puta više za grehe vaše. |
25. | Pustiæu na vas maè, koji æe osvetiti moj zavet; a kad se sležete u gradove svoje, tada æu pustiti pomor medju vas, i biæete predani u ruke neprijatelju. |
26. | I kad vam slomim potporu u hlebu, deset æe žena peæi hleb vaš u jednoj peæi, i davaæe vam hleb vaš na meru, i ješæete a neæete se nasititi. |
27. | Ako me ni tako ne stanete slušati, nego mi uzidete nasuprot, |
28. | I ja æu vama s gnevom iæi nasuprot, i sedam puta veæma karaæu vas za grehe vaše. |
29. | I ješæete meso od sinova svojih, i meso od kæeri svojih ješæete. |
30. | Razvaliæu visine vaše, i oboriæu idole vaše, i metnuæu trupove vaše na trupove gadnih bogova vaših, i mrziæe duša moja na vas. |
31. | I obratiæu gradove vaše u pustoš, i razoriæu svetinje vaše, i neæu više mirisati mirisa vašeg. |
32. | I opusteæu zemlju da æe joj se èuditi neprijatelji vaši, koji æe živeti u njoj. |
33. | A vas æu rasejati po narodima, i uèiniæu da vas gone s golim maèem; i zemlja æe vaša biti pusta i gradovi vaši raskopani. |
34. | Tada æe zemlji biti mile subote njene za sve vreme dokle bude pusta; i kad budete u zemlji svojih neprijatelja, zemlja æe poèivati, i biæe joj mile subote njene. |
35. | Za sve vreme dokle bude pusta poèivaæe, jer nije poèivala u vaše subote, kad ste u njoj živeli. |
36. | A koji vas ostanu, metnuæu strah u srca njihova u zemljama neprijatelja njihovih, te æe ih goniti list kad šušne zaljuljavši se, i oni æe bežati kao ispred maèa, i padaæe a niko ih neæe terati. |
37. | I padaæe jedan preko drugog kao od maèa, a niko ih neæe terati; i neæete se moæi držati pred neprijateljima svojim. |
38. | Nego æete izginuti medju narodima, i proždreæe vas zemlja neprijatelja vaših. |
39. | A koji vas ostanu, èileæe za bezakonje svoje u zemlji neprijatelja svojih, i za bezakonje otaca svojih èileæe. |
40. | Ali ako priznadu bezakonje svoje i bezakonje otaca svojih po gresima, kojima mi grešiše i kojima mi idoše nasuprot, |
41. | Te i ja njima idoh nasuprot i odvedoh ih u zemlju neprijatelja njihovih; ako se tada ponizi srce njihovo neobrezano, i bude im pravo što su pokarani za bezakonje svoje, |
42. | Tada æu se opomenuti zaveta svog s Jakovom, i zaveta svog sa Isakom, i zaveta svog sa Avramom opomenuæu se, i zemlje æu se opomenuti. |
43. | Kada se zemlja oprosti njih i budu joj mile subote njene kad opusti s njih, i njima bude pravo što su pokarani za bezakonje svoje, jer sudove moje povrgoše i duši njihovoj omrzoše uredbe moje. |
44. | A zato ni onda kad budu u zemlji neprijatelja svojih neæu ih povræi niti æu tako omrznuti na njih da ih potrem i raskinem zavet svoj sa njima; jer sam ja Gospod Bog njihov. |
45. | Nego æu se njih radi opomenuti zaveta sa starima njihovim, koje izvedoh iz zemlje misirske narodima na vidiku da im budem Bog, ja Gospod. |
46. | Ovo su uredbe i sudovi i zakoni, koje postavi Gospod izmedju sebe i sinova Izrailjevih na gori sinajskoj preko Mojsija. |
← Leviticus (26/27) → |