← Judges (8/21) → |
1. | A ljudi od plemena Jefremovog rekoše mu: Šta nam to uèini te nas ne pozva kad podje u boj na Madijane? I vikahu na nj žestoko. |
2. | A on im reèe: Pa šta sam uèinio tako kao vi? Nije li pabirèenje Jefremovo bolje nego berba Avijezerova? |
3. | Vama je u ruke dao Gospod knezove madijanske, Oriva i Ziva; pa šta ja mogoh uèiniti tako kao vi? Tada se utiša duh njihov prema njemu kad tako govori. |
4. | A kad Gedeon dodje na Jordan, predje preko njega s trista ljudi koji behu s njim, a behu umorni goneæi. |
5. | Pa reèe ljudima Sokoæanima: Dajte nekoliko hlebova narodu koji ide za mnom, jer su umorni, a ja gonim Zeveja i Salmana careve madijanske. |
6. | A glavari sokotski rekoše mu: Je li pesnica Zevejeva i Salmanova veæ u tvojoj ruci da damo hleba tvojoj vojsci? |
7. | A Gedeon im reèe: Kad mi Bog preda Zeveja i Salmana u ruke, tada æu pomlatiti telesa vaša trnjem iz ove pustinje i draèom. |
8. | I otide odande u Fanuil, i reèe Fanuiljanima isto onako, a oni mu odgovoriše kao što odgovoriše ljudi u Sokotu. |
9. | Zato i ljudima Fanuiljanima reèe: Kad se vratim zdravo, razvaliæu tu kulu. |
10. | A Zevej i Salman behu u Karkoru, i vojska njihova s njima, oko petnaest hiljada, što ih god osta od sve vojske istoène; a pobijenih beše sto i dvadeset hiljada ljudi koji mahahu maèem. |
11. | I otide Gedeon preko onih što žive pod šatorima, s istoka Novi i Jogveji, i udari na vojsku kad vojska stajaše bezbrižna. |
12. | A Zevej i Salman pobegoše, a on ih potera, i uhvati dva cara madijanska, Zeveja i Salmana, i raspudi svu vojsku. |
13. | I vrati se Gedeon sin Joasov iz boja pre sunèanog rodjaja. |
14. | I uhvati momka iz Sokota, i ispitiva ga; a on mu popisa knezove sokotske i starešine, sedamdeset i sedam ljudi. |
15. | Pa kad dodje k Sokoæanima, reèe: Evo Zeveja i Salmana, za koje mi se rugaste govoreæi: Je li pesnica Zevejeva i Salmanova veæ u tvojoj ruci, da damo hleba umornim ljudima tvojim? |
16. | I uzevši starešine onog mesta i trnja iz pustinje i draèe dade na njima ugled Sokoæanima. |
17. | I kulu fanuilsku razvali i pobi ljude tamošnje. |
18. | Potom reèe Zeveju i Salmanu: Kakvi behu ljudi koje pobiste na Tavoru? A oni rekoše: Takvi kao ti; svaki beše na oèima kao carski sin. |
19. | A on reèe: To behu moja braæa, sinovi moje matere. Tako Gospod bio živ! Da ste ih ostavili u životu, ne bih vas pogubio. |
20. | Tada reèe Jeteru prvencu svom: Ustani, pogubi ih. Ali dete ne izvuèe maè svoj, jer se bojaše, jer beše još dete. |
21. | Tada reèe Zevej i Salman: Ustani ti, uloži na nas; jer kakav je èovek onakva mu je i snaga. I ustavši Gedeon pogubi Zaveja i Salmana, i uze meseèiæe koji behu o vratovima kamila njihovih. |
22. | Potom rekoše Izrailjci Gedeonu: Budi nam gospodar ti i sin tvoj i sin sina tvog, jer si nas izbavio iz ruke madijanske. |
23. | A Gedeon im reèe: Neæu vam ja biti gospodar, niti æe vam sin moj biti gospodar; Gospod æe vam biti Gospodar. |
24. | Još im reèe Gedeon: Jedno æu iskati od vas: da mi date svaki grivnu od plena svog. A grivne imahu zlatne, jer behu Ismailjci. |
25. | I odgovoriše: Daæemo drage volje. I razastrvši haljinu baciše na nju grivne, svaki od plena svog. |
26. | I beše na meru zlatnih grivana što iziska hiljadu i sedam stotina sikala zlata, osim meseèiæa i lanèiæa i haljina skerletnih, što nošahu carevi madijanski, i osim litarova, što behu oko vrata kamila njihovih. |
27. | I Gedeon naèini od toga opleæak, i ostavi ga u svom gradu Ofri; i onde sav Izrailj stade èiniti preljubu za njim, i bi Gedeonu i domu njegovom zamka. |
28. | Tako biše pokoreni Madijani pred sinovima Izrailjevim, i više ne digoše glave. I zemlja bi mirna èetrdeset godina za veka Gedeonovog. |
29. | I otišavši Jeroval sin Joasov osta u svojoj kuæi. |
30. | I imaše Gedeon sedamdeset sinova, koji izidjoše od bedara njegovih, jer imaše mnogo žena. |
31. | I inoèa njegova, koja beše u Sihemu, i ona mu rodi sina, i nade mu ime Avimeleh. |
32. | Potom umre Gedeon sin Joasov u dobroj starosti, i bi pogreben u grobu Joasa oca svog Avijezerita u Ofri. |
33. | I kad umre Gedeon, opet sinovi Izrailjevi èiniše preljubu za Valima, i postaviše sebi Val-Verita za boga. |
34. | I ne seæaše se sinovi Izrailjevi Gospoda Boga svog, koji ih je izbavio iz ruku svih neprijatelja njihovih unaokolo. |
35. | I ne uèiniše milosti domu Jerovala Gedeona prema svemu dobru što je on uèinio Izrailju. |
← Judges (8/21) → |