← Judges (20/21) → |
1. | Tada izidjoše svi sinovi Izrailjevi, i sabra se sav narod jednodušno, od Dana do Virsaveje i do zemlje Galadove, ka Gospodu u Mispu. |
2. | I glavari svega naroda, svih plemena Izrailjevih, dodjoše na zbor naroda Božjeg, èetiri stotine hiljada ljudi pešaka koji mahahu maèem. |
3. | A sinovi Venijaminovi èuše da su sinovi Izrailjevi otišli u Mispu. Sinovi Izrailjevi rekoše: Kažite kako se dogodilo to zlo. |
4. | A Levit, muž ubijene žene odgovori i reèe: Dodjoh s inoèom svojom u Gavaju Venijaminovu da prenoæim. |
5. | A Gavajani ustaše na me, opkoliše me u kuæi noæu, i hteše me ubiti; i inoèu moju zlostaviše tako da umre. |
6. | Zato uzevši inoèu svoju isekoh je na komade i razaslah je u sve krajeve nasledstva Izrailjevog; jer uèiniše grdilo i sramotu u Izrailju. |
7. | Eto, vi ste svi sinovi Izrailjevi; promislite i veæajte. |
8. | A sav narod usta jednodušno i reèe: Da ne idemo nijedan k šatoru svom, i ni jedan da se ne vraæa kuæi svojoj. |
9. | Nego ovo da uèinimo Gavaji: Da bacimo žreb za nju. |
10. | Da uzmemo po deset ljudi od stotine po svim plemenima Izrailjevim, i po stotinu od hiljade, i po hiljadu od deset hiljada, da donese hranu narodu, a on da ide da uèini Gavaji Venijaminovoj kako je zaslužila grdilom koje je uèinila Izrailju. |
11. | I skupi se sav narod Izrailjev na onaj grad složivši se jednodušno. |
12. | Tada poslaše plemena Izrailjeva ljude u sve porodice Venijaminove, i poruèiše im: Kakvo se to zlo uèini medju vama? |
13. | Sada dajte te bezakonike što su u Gavaji, da ih pogubimo i izvadimo zlo iz Izrailja. Ali ne hteše sinovi Venijaminovi poslušati braæu svoju, sinove Izrailjeve. |
14. | Nego se skupiše sinovi Venijaminovi iz svojih mesta u Gavaju da izidju da se biju sa sinovima Izrailjevim. |
15. | I nabroja se u to vreme sinova Venijaminovih iz njihovih gradova dvadeset i šest hiljada ljudi koji mahahu maèem osim stanovnika gavajskih, kojih beše na broj sedam stotina ljudi odabranih. |
16. | U svem tom narodu beše sedam stotina ljudi odabranih, koji behu levaci, i svaki gadjaše kamenom iz praæke u dlaku ne promašujuæi. |
17. | A ljudi Izrailjaca nabroja se osim sinova Venijaminovih èetiri stotine hiljada ljudi koji mahahu maèem, samih vojnika. |
18. | I ustavši otidoše k domu Boga Silnoga, i upitaše Boga i rekoše sinovi Izrailjevi: Ko æe izmedju nas iæi prvi u boj na sinove Venijaminove? A Gospod reèe: Juda nek ide prvi. |
19. | Potom ustavši rano sinovi Izrailjevi stadoše u logor prema Gavaji. |
20. | I izidjoše sinovi Izrailjevi u boj na sinove Venijaminove, i uvrstaše se sinovi Izrailjevi da udare na Gavaju. |
21. | A sinovi Venijaminovi izidjoše iz Gavaje, i povaljaše po zemlji izmedju Izrailjaca u onaj dan dvadeset i dve hiljade ljudi. |
22. | Ali se narod sinova Izrailjevih oslobodi, te se opet uvrstaše na istom mestu gde se behu uvrstali prvog dana. |
23. | Jer sinovi Izrailjevi otidoše te plakaše pred Gospodom do veèera, i upitaše Gospoda govoreæi: Hoæemo li opet izaæi u boj na sinove Venijamina brata svog? A Gospod im reèe: Izidjite na njih. |
24. | I izidjoše sinovi Izrailjevi na sinove Venijaminove drugi dan. |
25. | I sinovi Venijaminovi izidjoše pred njih iz Gavaje drugi dan; i povaljaše po zemlji izmedju sinova Izrailjevih opet osamnaest hiljada ljudi, koji svi mahahu maèem. |
26. | Tada svi sinovi Izrailjevi i sav narod izidjoše i dodjoše k domu Boga Silnoga, i plakaše i stajaše onde pred Gospodom, i postiše se onaj dan do veèera, i prinesoše žrtve paljenice i žrtve zahvalne pred Gospodom. |
27. | Pa upitaše sinovi Izrailjevi Gospoda; jer onde beše kovèeg zaveta Božjeg u ono vreme; |
28. | I Fines sin Eleazara sina Aronovog stajaše pred njim u ono vreme. I rekoše: Hoæemo li opet izaæi u boj na sinove Venijamina brata svog ili æemo se okaniti? A Gospod im reèe: Izidjite, jer æu ih sutra predati vama u ruke. |
29. | Tada namesti Izrailj zasede oko Gavaje. |
30. | I sinovi Izrailjevi izidjoše treæi dan na sinove Venijaminove, i uvrstaše se prema Gavaji kao prvom i drugom. |
31. | A sinovi Venijaminovi izašavši pred narod odvojiše se od grada, i stadoše biti i seæi narod kao prvom i drugom po putevima, od kojih jedan ide k domu Boga Silnoga a drugi u Gavaju, i po polju, i ubiše do trideset ljudi iz Izrailja. |
32. | I rekoše sinovi Venijaminovi: Padaju pred nama kao pre. A sinovi Izrailjevi rekoše: Da bežimo da ih otrgnemo od grada na puteve. |
33. | Tada svi sinovi Izrailjevi kretoše se sa svog mesta i uvrstaše se u Val-Tamaru; i zasede Izrailjeve iskoèiše iz mesta svog, iz luka gavajskih. |
34. | I dodje na Gavaju deset hiljada ljudi izabranih iz svega Izrailja, i boj posta žešæi, a oni ne opaziše da æe ih zlo zadesiti. |
35. | I Gospod pobi Venijamina pred Izrailjem, i sinovi Izrailjevi pogubiše onaj dan od sinova Venijaminovih dvadeset i pet hiljada i sto ljudi, koji svi maèem mahahu. |
36. | I sinovi Venijaminovi videše da su nadbijeni: jer sinovi Izrailjevi uzmakoše ispred sinova Venijaminovih uzdajuæi se u zasede koje behu namestili kod Gavaje; |
37. | A oni što behu u zasedi navališe brže u Gavaju, i ušavši isekoše sve po gradu oštrim maèem. |
38. | A behu sinovi Izrailjevi ugovorili s onima u zasedi da za znak zapale vatru da se digne velik dim iz grada. |
39. | Tako sinovi Izrailjevi stadoše bežati iz boja, a sinovi Venijaminovi poèeše ubijati, i isekoše do trideset ljudi izmedju sinova Izrailjevih govoreæi: Doista padaju pred nama kao u predjašnjem boju. |
40. | Ali kad se plamen i dim kao stub diže iz grada, obazreše se sinovi Venijaminovi, i gle, oganj se iz grada dizaše do neba. |
41. | Tada se vratiše sinovi Izrailjevi, a sinovi Venijaminovi smetoše se videæi da ih je zlo zadesilo; |
42. | I pobegoše ispred sinova Izrailjevih k pustinji; ali ih vojska gonjaše, i koji iz gradova izlažahu, biše ih medju sobom. |
43. | Tako opkoliše sinove Venijaminove, goniše ih, tlaèiše ih od Menuje do Gavaje k istoku. |
44. | I pogibe sinova Venijaminovih osamnaest hiljada ljudi, samih junaka. |
45. | A onih što se okretoše i pobegoše u pustinju k steni Rimonu, napabirèiše ih po putevima pet hiljada ljudi, i teraše ih do Gidoma i pobiše ih dve hiljade ljudi. |
46. | I tako svega pogibe onaj dan sinova Venijaminovih dvadeset i pet hiljada ljudi koji mahahu maèem, sve samih junaka. |
47. | I beše šest stotina ljudi koji se okretoše i utekoše u pustinju k steni Rimonu, i ostaše na steni Rimonu èetiri meseca. |
48. | Potom sinovi Izrailjevi vrativši se k sinovima Venijaminovim isekoše oštrim maèem i ljude po gradovima i stoku i šta se god nadje; i sve gradove koji ostaše popališe ognjem. |
← Judges (20/21) → |