← Judges (2/21) → |
1. | I dodje andjeo Gospodnji od Galgala u Vokim i reèe: Izveo sam vas iz Misira i doveo vas u zemlju za koju sam se zakleo ocima vašim; i rekoh: Neæu pokvariti zavet svoj s vama doveka. |
2. | A vi ne hvatajte veru sa stanovnicima te zemlje, oltare njihove raskopajte. Ali ne poslušaste glas moj. Šta ste to uèinili? |
3. | Zato i ja rekoh: Neæu ih odagnati ispred vas, nego æe vam biti kao trnje, i bogovi njihovi biæe vam zamka. |
4. | A kad izgovori andjeo Gospodnji ove reèi svim sinovima Izrailjevim, narod podiže glas svoj i plaka. |
5. | Zato prozvaše ono mesto Vokim; i onde prinesoše žrtve Gospodu. |
6. | A Isus raspusti narod, i razidjoše se sinovi Izrailjevi svaki na svoje nasledstvo, da naslede zemlju. |
7. | I služi narod Gospodu svega veka Isusovog i svega veka starešina koji živeše dugo iza Isusa koje behu videle sva velika dela Gospodnja što uèini Izrailju. |
8. | Ali umre Isus sin Navin sluga Gospodnji, kad mu beše sto i deset godina. |
9. | I pogreboše ga u medjama nasledstva njegovog u Tamnat-Aresu u gori Jefremovoj sa severa gori Gasu. |
10. | I sav onaj naraštaj pribra se k ocima svojim, i nasta drugi naraštaj iza njih, koji ne poznavaše Gospoda ni dela koja je uèinio Izrailju. |
11. | I sinovi Izrailjevi, èiniše što je zlo pred Gospodom, i služiše Valima. |
12. | I ostaviše Gospoda Boga otaca svojih, koji ih je izveo iz zemlje misirske, i podjoše za drugim bogovima izmedju bogova onih naroda koji behu oko njih, i klanjaše im se, i razgneviše Gospoda. |
13. | I ostaviše Gospoda, i služiše Valu i Astarotama. |
14. | I razgnevi se Gospod na Izrailja, i dade ih u ruke ljudima koji ih plenjahu, i prodade ih u ruke neprijateljima njihovim unaokolo, i ne mogaše se više držati pred neprijateljima svojim. |
15. | Kud god polažahu, ruka Gospodnja beše protiv njih na zlo, kao što beše rekao Gospod i kao što im se beše zakleo Gospod; i behu u velikoj nevolji. |
16. | Tada im Gospod podizaše sudije, koji ih izbavljahu iz ruku onih što ih plenjahu. |
17. | Ali ni sudija svojih ne slušaše, nego èiniše preljubu za drugim bogovima, i klanjaše im se; brzo zadjoše s puta kojim idoše oci njihovi slušajuæi zapovesti Gospodnje; oni ne èiniše tako. |
18. | I kad im Gospod podizaše sudije, beše Gospod sa svakim sudijom, i izbavljaše ih iz ruku neprijatelja njihovih svega veka sudijinog; jer se sažali Gospod radi njihovog uzdisanja na one koji im krivo èinjahu i koji ih cveljahu. |
19. | A kad sudija umre, oni se vraæahu opet i bivahu gori od otaca svojih iduæi za bogovima drugim i služeæi im i klanjajuæi im se; ne ostavljahu se dela svojih niti puteva svojih opakih. |
20. | Zato se raspali gnev Gospodnji na Izrailja, i reèe: Kad je taj narod prestupio moj zavet koji sam zapovedi ocima njihovim, i ne poslušaše glas moj, |
21. | Ni ja neæu više nijednoga goniti ispred njih izmedju naroda koje ostavi Isus kad umre, |
22. | Da njima kušam Izrailja hoæe li se držati puta Gospodnjeg hodeæi po njemu, kao što su se držali oci njihovi, ili neæe. |
23. | I Gospod ostavi te narode i ne izagna ih odmah ne predavši ih u ruke Isusu. |
← Judges (2/21) → |