← Judges (17/21) → |
1. | A beše jedan èovek iz gore Jefremove po imenu Miha. |
2. | On reèe materi svojoj: Hiljadu i sto srebrnika, što su ti ukradeni, za koje si klela i govorila preda mnom, evo, to je srebro u mene, ja sam ga uzeo. A mati mu reèe: Gospod da te blagoslovi, sine! |
3. | A kad vrati hiljadu i sto srebrnika materi svojoj, reèe mati njegova: To sam srebro posvetila Gospodu iz svoje ruke za tebe, sine moj, da se naèini od njega lik rezan i liven; zato ti ga sada dajem natrag. |
4. | Ali on opet dade srebro materi svojoj, a mati uze dvesta srebrnika i dade zlataru, a on naèini od njega lik rezan i liven, te beše u kuæi Mišinoj. |
5. | I taj Miha imaše kuæu za bogove, i naèini, opleæak i likove, i posveti jednog izmedju sinova svojih da mu bude sveštenik. |
6. | U to vreme ne beše cara u Izrailju: svaki èinjaše šta mu drago. |
7. | A beše jedan mladiæ iz Vitlejema Judinog, od porodice Judine, koji beše Levit i onde boravljaše. |
8. | On otide iz tog grada, Vitlejema Judinog, da se nastani gde može; i iduæi svojim putem dodje u goru Jefremovu do kuæe Mišine. |
9. | A Miha mu reèe: Otkuda ideš? Odgovori mu Levit: Iz Vitlejema Judinog, idem da se nastanim gde mogu. |
10. | A Miha mu reèe: Ostani kod mene, i budi mi otac i sveštenik, a ja æu ti dati deset srebrnika na godinu i dvoje haljine i hranu. I otide Levit k njemu. |
11. | I Levitu bi po volji da ostane kod njega, i bi mu taj mladiæ kao da mu je sin. |
12. | I Miha posveti Levita da mu je sveštenik taj mladiæ, i osta u kuæi Mišinoj. |
13. | Tada reèe Miha: Sada znam da æe mi Gospod uèiniti dobro zato što imam Levita sveštenika. |
← Judges (17/21) → |