← Judges (11/21) → |
1. | A Jeftaj od Galada beše hrabar junak, ali sin jedne kurve, s kojom Galad rodi Jeftaja. |
2. | Ali Galadu i žena njegova rodi sinove, pa kad dorastoše sinovi te žene, oteraše Jeftaja rekavši mu: Neæeš imati nasledstvo u domu oca našeg, jer si sin druge žene. |
3. | Zato pobeže Jeftaj od braæe svoje, i nastani se u zemlji Tovu; i stekoše se k njemu ljudi praznovi, i idjahu s njim. |
4. | A posle nekog vremena zavojštiše sinovi Amonovi na Izrailja; |
5. | I kad zavojštiše sinovi Amonovi na Izrailja, otidoše starešine galadske da dovedu Jeftaja iz zemlje Tova. |
6. | I rekoše Jeftaju: Hodi i budi nam vojvoda, da vojujemo sa sinovima Amonovim. |
7. | A Jeftaj reèe starešinama galadskim: Ne mrzite li vi na me, i ne isteraste li me iz doma oca mog? Što ste dakle došli k meni sada kad ste u nevolji? |
8. | A starešine galadske rekoše Jeftaju: Zato smo sada došli opet k tebi da podješ s nama i da vojuješ sa sinovima Amonovim i da nam budeš poglavar svima koji živimo u Galadu. |
9. | A Jeftaj reèe starešinama galadskim: Kad hoæete da me odvedete natrag da vojujem sa sinovima Amonovim, ako mi ih da Gospod, hoæu li vam biti poglavar? |
10. | A starešine galadske rekoše Jeftaju: Gospod neka bude svedok medju nama, ako ne uèinimo kako si kazao. |
11. | Tada otide Jeftaj sa starešinama galadskim, i narod ga postavi poglavarem i vojvodom nad sobom: i Jeftaj izgovori pred Gospodom u Mispi sve reèi koje beše rekao. |
12. | Potom posla Jeftaj poslanike k caru sinova Amonovih, i poruèi: Šta imaš ti sa mnom, te si dopao k meni da ratuješ po mojoj zemlji? |
13. | A car sinova Amonovih reèe poslanicima Jeftajevim: Što je uzeo Izrailj moju zemlju kad dodje iz Misira, od Ariona do Javoka i do Jordana; sada dakle vrati mi je s mirom. |
14. | Ali Jeftaj posla opet poslanike k caru sinova Amonovih.. |
15. | I poruèi mu: Ovako veli Jeftaj: Nije uzeo Izrailj zemlje moavske ni zemlje sinova Amonovih. |
16. | Nego izašavši iz Misira predje Izrailj preko pustinje do Crvenog Mora i dodje do Kadisa. |
17. | I posla Izrailj poslanike k caru edomskom i reèe: Pusti da prodjem kroz tvoju zemlju. Ali ne posluša car edomski. Posla takodje k caru moavskom:, ali ni on ne hte. I tako staja Izrailj u Kadisu. |
18. | Potom iduæi preko pustinje obidje zemlju edomsku i zemlju moavsku, i došavši s Istoka zemlji moavskoj stade u logor s one strane Ariona; ali ne predjoše preko medje moavske, jer Arion beše medja moavska. |
19. | Nego posla Izrailj poslanike k Sionu caru amorejskom, caru esevonskom, i reèe mu Izrailj; dopusti nam da prodjemo kroz tvoju zemlju do svog mesta. |
20. | Ali Sion ne verova Izrailju da ga pusti da predje preko medje njegove, nego Sion skupi sav svoj narod i stadoše u logor u Jasi, i pobi se sa Izrailjem. |
21. | A Gospod Bog Izrailjev predade Siona i sav narod njegov u ruke sinovima Izrailjevim, te ih pobiše; i zarobi Izrailj svu zemlju Amoreja, koji življahu u onoj zemlji. |
22. | Zadobiše svu zemlju amorejsku od Ariona do Javoka, i od pustinje do Jordana. |
23. | Tako je dakle Gospod Bog Izrailjev oterao Amoreje ispred naroda svog Izrailja, pa ti li hoæeš da je zemlja njihova tvoja? |
24. | Nije li tvoje ono što ti da da je tvoje Hemos bog tvoj? Tako koga god Gospod Bog naš otera ispred nas, onog je zemlja naša. |
25. | Ili si ti po èem bolji od Valaka sina Seforovog cara moavskog? Je li se on kad svadjao s Izrailjem? Je li kad vojevao s nama? |
26. | Izrailj živi u Esevonu i u selima njegovim i u Aroiru i selima njegovim i po svim gradovima duž Arnona tri stotine godina; zašto ne oteste za toliko vremena. |
27. | I tako nisam ja tebi skrivio, nego ti meni èiniš zlo ratujuæi na me. Gospod sudija nek sudi danas izmedju sinova Izrailjevih i sinova Amonovih. |
28. | Ali car sinova Amonovih ne posluša reèi koje mu poruèi Jeftaj. |
29. | I sidje na Jeftaja duh Gospodnji, te prodje kroz Galad i kroz Manasiju, prodje i Mispu galadsku, i od Mispe galadske dodje o sinova Amonovih. |
30. | I zavetova Jeftaj zavet Gospodu i reèe: Ako mi daš sinove Amonove u ruke, |
31. | Šta god izidje na vrata iz kuæe moje na susret meni, kad se vratim zdrav od sinova Amonovih, biæe Gospodnje, i prineæu na žrtvu paljenicu. |
32. | I tako dodje Jeftaj do sinova Amonovih da se bije s njima; i Gospod mu ih dade u ruke. |
33. | I pobi ih od Aroira pa do Minita u dvadeset gradova i do ravnice vinogradske u boju vrlo velikom; i sinovi Amonovi biše pokoreni pred sinovima Izrailjevim. |
34. | A kad se vraæaše Jeftaj kuæi svojoj u Mispu, gle, kæi njegova izidje mu na susret s bubnjevima i sviralama; ona mu beše jedinica, i osim nje ne imaše ni sina ni kæeri. |
35. | Pa kad je ugleda, razdre haljine svoje i reèe: Ah kæeri moja! Vele li me obori! Ti si od onih što me cvele; jer sam otvorio usta svoja ka Gospodu i ne mogu poreæi. |
36. | A ona mu reèe: Oèe moj, kad si otvorio usta svoja ka Gospodu, uèini mi, kako je izašlo iz usta tvojih, kad te je Gospod osvetio od neprijatelja tvojih, sinova Amonovih. |
37. | Još reèe ocu svom: Uèini mi ovo: ostavi me do dva meseca da otidem da se popnem na gore da oplaèem svoje devojaštvo s drugama svojim. |
38. | A on joj reèe: Idi. I pusti je na dva meseca, i ona otide s drugama svojim i oplakiva devojaštvo svoje po gorama. |
39. | A kad prodjoše dva meseca, vrati se k ocu svom; i on svrši na njoj zavet svoj koji beše zavetovao. A ona ne pozna èoveka. I posta obièaj u Izrailju |
40. | Da od godine do godine idu kæeri Izrailjeve da plaèu za kæerju Jeftaja od Galada, èetiri dana u godini. |
← Judges (11/21) → |