←  Joshua (11/24)  →
1. A kad to èu Javin car asorski, posla k Jovavu caru adonskom i k caru imronskom i k caru ahsavskom,
2. I k carevima koji behu na severu u gorama i po ravnicama na jugu od Hinerota i u dolini i u Nafat-Doru na zapad,
3. Ka Hananejinu na istoku i zapadu, i Amorejinu i Hetejinu i Ferezejinu i Jevusejinu u gorama, i k Jevejinu pod Ermonom u zemlji Mispi.
4. I izadjoše oni i sva vojska njihova s njima, mnogi narod kao pesak na bregu morskom, i konji i kola mnoga veoma.
5. Svi ti carevi dogovoriše se i dodjoše, i stadoše zajedno u logor na vodi Meromu, da udare na Izrailja.
6. A Gospod reèe Isusu: Ne boj ih se; jer sutra u ovo doba ja æu uèiniti te æe svi biti pobijeni pred Izrailjem; konjima njihovim ispresecaj žile, i kola njihova popali ognjem.
7. I izadje Isus i sva vojska s njim na njih na vodu Merom iznenada, i udariše na njih.
8. I Gospod ih dade u ruke Izrailju, te ih razbiše i teraše ih do Sidona velikog i do vode Misrefota i do polja Mispe na istok; i tako ih pobiše da ne ostaviše nijednog živog.
9. I uèini im Isus kako mu beše zapovedio Gospod: konjima njihovim ispreseca žile, i kola njihova popali ognjem.
10. I vrativši se Isus u to vreme, uze Asor, i ubi cara njegovog maèem; a Asor beše, pre, glava svim tim carstvima.
11. I pobiše sve živo što beše u njemu oštrim maèem sekuæi, te ne osta ništa živo; a Asor spališe ognjem.
12. I sve gradove onih careva i sve careve njihove uze Isus i iseèe ih oštrim maèem i pobi ih, kao što beše zapovedio Mojsije sluga Gospodnji.
13. Ali nijednog grada koji osta u opkopima svojim ne popali Izrailj, osim samog Asora, koji spali Isus.
14. A sav plen iz tih gradova i stoku pograbiše za sebe sinovi Izrailjevi; samo ljude sve isekoše oštrim maèem, te ih istrebiše, ne ostaviše ništa živo.
15. Kako zapovedi Gospod Mojsiju, sluzi svom, tako Mojsije zapovedi Isusu, a Isus tako uèini; ništa ne izostavi od svega što beše Gospod zapovedio Mojsiju.
16. I tako uze Isus svu tu zemlju, gore i sav južni kraj i svu zemlju gosensku, i ravnicu i polje, goru Izrailjevu i ravnicu njegovu.
17. Od gore Alaka, koja se pruža k Siru, do Val-Gada u polju livanskom, pod gorom Ermonom i sve careve njihove zarobi i pobi ih i pogubi.
18. Dugo vremena vojeva Isus na te careve.
19. Ne bi nijednog grada koji uèini mir sa sinovima Izrailjevim, osim Jeveja koji življahu u Gavaonu; sve ih uzeše ratom.
20. Jer od Gospoda bi, te otvrdnu srce njihovo da izadju u boj na Izrailja, da bi ih potro i da im ne bi bilo milosti, nego da bi ih istrebio, kao što beše zapovedio Gospod Mojsiju.
21. U to vreme dodje Isus, te istrebi Enakime iz gora, iz Hevrona, iz Davira, iz Anava i iz sve gore Judine i iz sve gore Izrailjeve, s gradovima njihovim potre ih Isus.
22. Nijedan Enakim ne osta u zemlji sinova Izrailjevih; samo u Gazi, u Gatu i u Azotu ostaše.
23. Tako uze Isus svu zemlju, kao što beše kazao Gospod Mojsiju; i dade je u nasledstvo Izrailju prema delovima njihovim, po plemenima njihovim. I zemlja poèinu od rata.
←  Joshua (11/24)  →