←  Joshua (10/24)  →
1. A kad èu Adonisedek car jerusalimski da je Isus uzeo Gaj i raskopao ga kao što je uèinio s Jerihonom i njegovim carem, tako da je uèinio i s Gajem i njegovim carem, i da su Gavaonjani uèinili mir s Izrailjem i stoje usred njih,
2. Uplaši se vrlo; jer Gavaon beše velik grad kao kakav carski grad, i beše veæi od Gaja, i svi ljudi u njemu behu hrabri.
3. Zato posla Adonisedek car jerusalimski k Oamu caru hevronskom i k Piramu caru jarmutskom i k Jafiji caru lahiskom i k Daviru caru jeglonskom, i poruèi:
4. Hodite k meni, i pomozite mi da udarimo na Gavaon, jer uèini mir s Isusom i sa sinovima Izrailjevim.
5. I skupi se i podje pet careva amorejskih, car jerusalimski, car hevronski, car jarmutski, car lahiski, car jeglonski, oni i sva vojska njihova, i stavši u logor pod Gavaonom poèeše ga biti.
6. Tada Gavaonjani poslaše k Isusu u logor u Galgal i rekoše: Nemoj dignuti ruku svojih sa sluga svojih; hodi brzo k nama, izbavi nas i pomozi nam, jer se skupiše na nas svi carevi amorejski koji žive u gorama.
7. I izadje Isus iz Galgala, on i s njim sav narod što beše za boj, svi junaci.
8. I Gospod reèe Isusu: Ne boj ih se; jer ih dadoh tebi u ruke, nijedan ih se neæe održati pred tobom.
9. I Isus udari na njih iznenada, išavši celu noæ od Galgala,
10. I smete ih Gospod pred Izrailjem, koji ih ljuto pobi kod Gavaona, pa ih potera putem kako se ide u Vet-Oron, i sekoše ih do Azike i do Makide.
11. A kad bežahu ispred Izrailja i behu niz vrlet vet-oronsku, baci Gospod na njih kamenje veliko iz neba dori do Azike, te ginjahu: i više ih izgibe od kamenja gradnog nego što ih pobiše sinovi Izrailjevi maèem.
12. Tada progovori Isus Gospodu onaj dan kad Gospod predade Amorejca sinovima Izrailjevim, i reèe pred sinovima Izrailjevim: Stani sunce nad Gavaonom, i meseèe nad dolinom elonskom.
13. I stade sunce i ustavi se mesec, dokle se ne osveti narod neprijateljima svojim. Ne piše li to u knjizi Istinitog? I stade sunce nasred neba i ne naže k zapadu skoro za ceo dan.
14. I ne bi takvog dana ni pre ni posle, da Gospod posluša glas èoveèji, jer Gospod vojeva za Izrailja.
15. I vrati se Isus i sav Izrailj s njim u logor u Galgal.
16. A onih pet careva utekoše i sakriše se u peæinu kod Makide.
17. I dodje glas Isusu: Nadje se pet careva sakrivenih u peæini kod Makide.
18. A Isus reèe: Privalite veliko kamenje na vrata peæine, i namestite ljude kod nje da ih èuvaju.
19. A vi ne stojte, nego gonite neprijatelje svoje i bijte ostatak njihov, ne dajte im da udju u gradove svoje, jer vam ih dade u ruke Gospod Bog vaš.
20. A kad Isus i sinovi Izrailjevi prestaše biti ih u boju vrlo velikom, razbivši ih sasvim, a koji ih ostaše živi, utekoše u tvrde gradove,
21. Vrati se sav narod zdravo u logor k Isusu u Makidu, i niko ne maèe jezikom svojim na sinove Izrailjeve, ni na jednog.
22. Tada reèe Isus: Otvorite vrata od one peæine, i izvedite k meni onih pet careva iz peæine.
23. I uèiniše tako, i izvedoše k meni onih pet careva iz peæine: cara jerusalimskog, cara hevronskog, cara jarmutskog, cara lahiskog, cara jeglonskog.
24. A kad izvedoše te careve k Isusu, sazva Isus sve ljude Izrailjce, i reèe vojvodama od vojske koji behu išli s njim: Pristupite i stanite nogama svojim na vratove ovim carevima. I oni pristupiše i stadoše im na vratove nogama svojim.
25. A Isus im reèe: Ne bojte se i ne plašite se; budite slobodni i hrabri, jer æe tako uèiniti Gospod svim neprijateljima vašim na koje zavojštite.
26. Potom ih pobi Isus i pogubi ih, i obesi ih na pet drveta, i ostaše viseæi na drvetima do veèera.
27. A o zahodu sunèanom zapovedi Isus te ih skidoše s drveta i baciše ih u peæinu, u koju se behu sakrili, i metnuše veliko kamenje na vrata peæine, koje osta onde do danas.
28. Istog dana uze Isus i Makidu, i sve u njoj iseèe oštrim maèem, i cara njenog i njih pobi, sve duše koje behu u njoj, ne ostavi nijednog živog; i uèini s carem makidskim kao što uèini s carem jerihonskim.
29. Potom ode Isus i sav Izrailj s njim iz Makide u Livnu, i stade biti Livnu.
30. Pa i nju predade Gospod u ruke Izrailju i cara njenog; i iseèe sve oštrim maèem, sve duše koje behu u njoj, ne ostavi u njoj nijednog živog; i uèini s carem njenim kao što uèini s carem jerihonskim.
31. Potom ode Isus i sav Izrailj s njim iz Livne na Lahis, i stade u logor pred njim, i stade ga biti.
32. I Gospod predade Lahis u ruke Izrailju, i on ga uze sutradan, i iseèe sve oštrim maèem, sve duše što behu u njemu, isto onako kako uèini s Livnom.
33. Tada dodje Oram car gezerski u pomoæ Lahisu; ali pobi Isus njega i narod njegov da ne osta nijedan živ.
34. Potom podje Isus i sav Izrailj s njim iz Lahisa na Jeglon, i stavši u logor prema njemu udariše na nj;
35. I uzeše ga isti dan, i isekoše sve oštrim maèem; sve duše što behu u njemu pobi taj dan isto onako kako uèini s Lahisom.
36. Potom se podiže Isus i sav Izrailj s njim iz Jeglona na Hevron, i stadoše ga biti;
37. I uzeše ga i isekoše oštrim maèem, i cara njegovog i sve gradove njegove, sve duše što behu u njima; ne ostavi nijednog živog isto onako kako uèini s Jeglonom; zatre ga sa svim dušama što behu u njemu.
38. Potom se obrati Isus i sav Izrailj s njim na Davir, i stade ga biti;
39. I uze ga i cara njegovog i sve gradove njegove, i isekoše ih oštrim maèem i zgubiše sve duše što behu u njima; ne ostavi nijednog živog; kao što uèini s Hevronom, tako uèini s Davirom i carem njegovim, i kao što uèini s Livnom i carem njenim.
40. Tako pobi Isus svu zemlju, gore i južnu stranu i ravnice i doline, i sve careve njihove; ne ostavi nijednog živog, nego sve duše žive zgubi, kao što beše zapovedio Gospod Bog Izrailjev.
41. I pobi ih Isus od Kadis-Varnije do Gaze, i svu zemlju gosensku do Gavaona.
42. A sve te careve i zemlju njihovu uze Isus ujedanput; jer Gospod Bog Izrailjev vojevaše za Izrailja.
43. Potom se vrati Isus i sav Izrailj s njim u logor u Galgal.
←  Joshua (10/24)  →