← John (4/21) → |
1. | Kad razume, dakle, Gospod da su èuli fariseji da Isus više uèenika dobija i krštava nego Jovan |
2. | (Isus pak sam ne krštavaše nego uèenici Njegovi), |
3. | Ostavi Judeju, i otide opet u Galileju. |
4. | A valjalo Mu je proæi kroz Samariju. |
5. | Tako dodje u grad samarijski koji se zove Sihar, blizu sela koje dade Jakov Josifu, sinu svom. |
6. | A onde beše izvor Jakovljev; i Isus umoran od puta sedjaše na izvoru; a beše oko šestog sahata. |
7. | Dodje žena Samarjanka da zahvati vode; reèe joj Isus; daj mi da pijem. |
8. | (Jer uèenici Njegovi behu otišli u grad da kupe jela.) |
9. | Reèe Mu žena Samarjanka; kako ti, Jevrejin buduæi, možeš iskati od mene, žene Samarjanke, da piješ? Jer se Jevreji ne mešaju sa Samarjanima. |
10. | Odgovori Isus i reèe joj: Da ti znaš dar Božji, i ko je taj koji ti govori: Daj mi da pijem, ti bi iskala u Njega i dao bi ti vodu živu. |
11. | Reèe Mu žena: Gospode! Ni zahvatiti nemaš èim, a studenac je dubok; odakle æeš dakle uzeti vodu živu? |
12. | Eda li si ti veæi od našeg oca Jakova, koji nam dade ovaj studenac, i on iz njega pijaše i sinovi njegovi i stoka njegova? |
13. | Odgovori isus i reèe joj: Svaki koji pije od ove vode opet æe ožedneti; |
14. | A koji pije od vode koju æu mu ja dati neæe ožedneti doveka; nego voda što æu mu ja dati biæe u njemu izvor vode koja teèe u život veèni. |
15. | Reèe Mu žena: Gospode! Daj mi te vode da ne žednim niti da dolazim ovamo na vodu. |
16. | Reèe joj Isus: Idi zovni muža svog, i dodji ovamo. |
17. | Odgovori žena i reèe Mu: Nemam muža. Reèe joj Isus: Dobro si kazala: Nemam muža; |
18. | Jer si pet muževa imala, i sad koga imaš nije ti muž; to si pravo kazala. |
19. | Reèe Mu žena: Gospode! Vidim da si ti prorok. |
20. | Oci naši moliše se Bogu na ovoj gori, a vi kažete da je u Jerusalimu mesto gde se treba moliti. |
21. | Reèe joj Isus: Ženo! Veruj mi da ide vreme kad se neæete moliti Ocu ni na ovoj gori ni u Jerusalimu. |
22. | Vi ne znate èemu se molite; a mi znamo èemu se molimo: jer je spasenje od Jevreja. |
23. | Ali ide vreme, i veæ je nastalo, kad æe se pravi bogomoljci moliti Ocu duhom i istinom, jer Otac hoæe takve bogomoljce. |
24. | Bog je Duh; i koji Mu se mole, duhom i istinom treba da se mole. |
25. | Reèe Mu žena: Znam da æe doæi Mesija koji se zove Hristos, kad On dodje kazaæe nam sve. |
26. | Reèe joj Isus: Ja sam koji s tobom govorim. |
27. | I tada dodjoše uèenici Njegovi, i èudjahu se gde govoraše sa ženom; ali nijedan ne reèe: Šta hoæeš? Ili šta govoriš s njom? |
28. | A žena ostavi sudove svoje i otide u grad i reèe ljudima: |
29. | Hodite da vidite èoveka koji mi kaza sve što sam uèinila: da nije to Hristos? |
30. | Izidjoše, dakle, iz grada i podjoše k Njemu. |
31. | A uèenici Njegovi moljahu Ga, medjutim, govoreæi: Ravi! Jedi. |
32. | A On im reèe: Ja imam jelo da jedem za koje vi ne znate. |
33. | Tada uèenici govorahu medju sobom: Veæ ako Mu ko donese da jede? |
34. | A On im reèe: Jelo je moje da izvršim volju Onog koji me je poslao, i da svršim Njegov posao. |
35. | Ne kažete li vi da su još èetiri meseca pa æe žetva prispeti? Eto, velim vam: podignite oèi svoje i vidite njive kako su veæ žute za žetvu. |
36. | I koji žnje prima platu, i sabira rod za život veèni, da se raduju zajedno i koji seje i koji žnje; |
37. | Jer je u tom istinita beseda da je drugi koji seje a drugi koji žnje. |
38. | Ja vas poslah da žnjete gde se vi ne trudiste; drugi se trudiše, a vi u posao njihov udjoste. |
39. | I iz grada onog mnogi od Samarjana verovaše Ga za besedu žene koja svedoèaše: Kaza mi sve što sam uèinila. |
40. | Kad dodjoše, dakle, Samarjani k Njemu, moljahu Ga da bi ostao kod njih; i onde osta dva dana. |
41. | I mnogo ih više verova za Njegovu besedu. |
42. | A ženi govorahu: Sad ne verujemo više za tvoju besedu, jer sami èusmo i poznasmo da je Ovaj zaista spas svetu, Hristos. |
43. | A posle dva dana izidje odande, i otide u Galileju: |
44. | Jer sam Isus svedoèaše da prorok na svojoj postojbini nema èasti. |
45. | A kad dodje u Galileju, primiše Ga Galilejci koji behu videli sve što uèini u Jerusalimu na praznik; jer i oni idoše na praznik. |
46. | Dodje pak Isus opet u Kanu galilejsku, gde pretvori vodu u vino. I beše neki carev èovek èiji sin bolovaše u Kapernaumu. |
47. | Ovaj èuvši da Isus dodje iz Judeje u Galileju, dodje k Njemu i moljaše Ga da sidje i da mu isceli sina; jer beše na samrti. |
48. | I reèe mu Isus: Ako ne vidite znaka i èudesa, ne verujete. |
49. | Reèe Mu carev èovek: Gospode! Sidji dok nije umrlo dete moje. |
50. | Reèe mu Isus: Idi, sin je tvoj zdrav. I verova èovek reèi koju mu reèe Isus, i podje. |
51. | I odmah kad on silažaše, gle, sretoše ga sluge njegove i javiše mu govoreæi: Sin je tvoj zdrav. |
52. | Tada pitaše za sahat u koji mu lakše bi; i kazaše mu: Juèe u sedmom sahatu pusti ga groznica. |
53. | Tada razume otac da beše onaj sahat u koji mu reèe Isus: Sin je tvoj zdrav. I verova on i sva kuæa njegova. |
54. | Ovo opet drugo èudo uèini Isus kad dodje iz Judeje u Galileju. |
← John (4/21) → |