← John (13/21) → |
1. | A pred praznik pashe znajuæi Isus da Mu dodje èas da predje iz ovog sveta k Ocu, kako je ljubio svoje koji behu na svetu, do kraja ih ljubi. |
2. | I po veèeri, kad veæ djavo beše metnuo u srce Judi Simonovu Iskariotskom da Ga izda, |
3. | Znajuæi Isus da Mu sve Otac dade u ruke, i da od Boga izidje, i k Bogu ide, |
4. | Ustade od veèere, i skide svoje haljine, i uze ubrus te se zapreže; |
5. | Potom usu vodu u umivaonicu, i poèe prati noge uèenicima i otirati ubrusom kojim beše zapregnut. |
6. | Onda dodje k Simonu Petru, i on Mu reèe: Gospode! Zar Ti moje noge da opereš? |
7. | Isus odgovori i reèe mu: Šta ja èinim ti sad ne znaš, ali æeš posle doznati. |
8. | Reèe Mu Petar: Nikad Ti neæeš oprati moje noge. Isus mu odgovori: Ako te ne operem nemaš deo sa mnom. |
9. | Reèe Mu Simon Petar: Gospode! Ne samo noge moje, nego i ruke i glavu. |
10. | Isus mu reèe: Opranom ne treba do samo noge oprati, jer je sav èist; i vi ste èisti, ali ne svi. |
11. | Jer znaše izdajnika svog, zato reèe: Niste svi èisti. |
12. | A kad im opra noge, uze haljine svoje, i sedavši opet za trpezu reèe im: Znate li šta ja uèinih vama? |
13. | Vi zovete mene uèiteljem i Gospodom; i pravo velite: jer jesam. |
14. | Kad dakle ja oprah vama noge, Gospod i uèitelj, i vi ste dužni jedan drugom prati noge. |
15. | Jer ja vam dadoh ugled da i vi tako èinite kao što ja vama uèinih. |
16. | Zaista, zaista vam kažem: Nije sluga veæi od gospodara svog, niti je poslanik veæi od onog koji ga je poslao. |
17. | Kad ovo znate, blago vama ako ga izvršujete. |
18. | Ne govorim za sve vas, jer ja znam koje izabrah; nego da se zbude pismo: Koji sa mnom hleb jede podiže petu svoju na me. |
19. | Sad vam kažem pre nego se zbude, da kad se zbude, verujete da sam ja. |
20. | Zaista, zaista vam kažem: Koji prima onog koga pošaljem mene prima; a ko prima mene prima Onog koji me posla. |
21. | Rekavši ovo Isus posta žalostan u duhu, i posvedoèi i reèe: Zaista, zaista vam kažem: Jedan izmedju vas izdaæe me. |
22. | Onda se uèenici zgledahu medju sobom, i èudjahu se za koga govori. |
23. | A jedan od uèenika Njegovih, kog Isus ljubljaše, sedjaše za trpezom na krilu Isusovom. |
24. | Onda namaže na njega Simon Petar da zapita ko bi to bio za koga govori. |
25. | A on leže na prsi Isusove i reèe Mu: Gospode! Ko je to? |
26. | Isus odgovori: Onaj je kome ja umoèivši zalogaj dam. I umoèivši zalogaj dade Judi Simonovom Iskariotskom. |
27. | I po zalogaju tada udje u njega sotona. Onda mu reèe Isus: Šta èiniš èini brže. |
28. | A ovo ne razume niko od onih što sedjahu za trpezom zašto mu reèe. |
29. | A neki mišljahu, buduæi da u Jude beše kesa, da mu Isus reèe: Kupi šta treba za praznik; ili da da šta siromašnima. |
30. | A on uzevši zalogaj odmah izidje; a beše noæ. |
31. | Kad on izidje, onda Isus reèe: Sad se proslavi Sin èoveèiji i Bog se proslavi u Njemu. |
32. | Ako se Bog proslavi u Njemu, i Bog æe Njega proslaviti u sebi, i odmah æe Ga proslaviti. |
33. | Deèice! Još sam malo s vama; tražiæete me, i kao što rekoh Judejcima: Kuda ja idem vi ne možete doæi, i vama govorim sad. |
34. | Novu vam zapovest dajem da ljubite jedan drugog, kao što ja vas ljubih, da se i vi ljubite medju sobom. |
35. | Po tome æe svi poznati da ste moji uèenici, ako budete imali ljubav medju sobom. |
36. | Reèe Mu Simon Petar: Gospode! Kuda ideš? Isus mu odgovori: Kuda ja idem ne možeš sad iæi za mnom, ali æeš posle poæi za mnom. |
37. | Petar Mu reèe: Gospode! Zašto sad ne mogu iæi za Tobom? Dušu æu svoju položiti za Te. |
38. | Odgovori mu Isus: Dušu li æeš svoju položiti za me? Zaista, zaista ti kažem: neæe petao zapevati dok me se triput ne odrekneš. |
← John (13/21) → |