← John (12/21) → |
1. | A Isus pre pashe na šest dana dodje u Vitaniju gde beše Lazar što umre, koga podiže iz mrtvih. |
2. | Onde Mu, pak, zgotoviše veèeru, i Marta služaše, a i Lazar sedjaše s njim za trpezom; |
3. | A Marija uzevši litru pravog nardovog mnogocenog mira pomaza noge Isusove, i otre kosom svojom noge Njegove; a kuæa se napuni mirisa od mira. |
4. | Onda reèe jedan od uèenika Njegovih, Juda Simonov Iskariotski, koji Ga posle izdade: |
5. | Zašto se ovo miro ne prodade za trista groša i ne dade siromasima? |
6. | A ovo ne reèe što se staraše za siromahe, nego što beše lupež, i imaše kovèežiæ, i nošaše što se metaše u nj. |
7. | A Isus reèe: Ne dirajte u nju; ona je to dohranila za dan mog pogreba; |
8. | Jer siromahe svagda imate sa sobom, a mene nemate svagda. |
9. | Razume, pak, mnogi narod iz Judeje da je onde i dodjoše ne samo Isusa radi nego i da vide Lazara kog podiže iz mrtvih. |
10. | A glavari sveštenièki dogovoriše se da i Lazara ubiju; |
11. | Jer mnogi njega radi idjahu iz Judeje i verovahu Isusa. |
12. | A sutradan, mnogi od naroda koji beše došao na praznik, èuvši da Isus ide u Jerusalim |
13. | Uzeše grane od finika i izidjoše Mu na susret, i vikahu govoreæi: Osana! Blagosloven koji ide u ime Gospodnje, car Izrailjev. |
14. | A Isus našavši magare usede na nj, kao što je pisano: |
15. | Ne boj se kæeri Sionova, evo car tvoj ide sedeæi na magaretu. |
16. | Ali ovo uèenici Njegovi ne razumeše pre: nego kad se proslavi Isus onda se opomenuše da ovo beše za Njega pisano, i ovo Mu uèiniše. |
17. | A narod svedoèaše koji beše pre s Njim kad Lazara izazva iz groba i podiže ga iz mrtvih. |
18. | Zato Ga i srete narod, jer èuše da On uèini ovo èudo. |
19. | A fariseji govorahu medju sobom: Vidite da ništa ne pomaže? Gle, svet ide za njim. |
20. | A behu neki Grci koji behu došli na praznik da se mole Bogu. |
21. | Oni dakle pristupiše k Filipu, koji beše iz Vitsaide galilejske, i moljahu ga govoreæi: Gospodine! Mi bismo hteli da vidimo Isusa. |
22. | Dodje Filip i kaza Andriji, a Andrija i Filip opet kazaše Isusu. |
23. | A Isus odgovori im govoreæi: Dodje èas da se proslavi Sin èoveèiji. |
24. | Zaista, zaista vam kažem: Ako zrno pšenièno padnuvši na zemlju ne umre, ono jedno ostane; ako li umre mnogo roda rodi; |
25. | Koji ljubi dušu svoju izgubiæe je, a ko mrzi na dušu svoju na ovom svetu, saèuvaæe je za život veèni. |
26. | Ko meni služi, za mnom nek ide, i gde sam ja onde i sluga moj nek bude; i ko meni služi onog æe poštovati Otac moj. |
27. | Sad je duša moja žalosna; i šta da kažem? Oèe! Saèuvaj me od ovog èasa; ali za to dodjoh na èas ovaj. |
28. | Oèe! Proslavi ime svoje! Tada glas dodje s neba: I proslavio sam i opet æu proslaviti. |
29. | A kad èu narod koji stajaše, govorahu: Grom zagrmi; a drugi govorahu: Andjeo mu govori. |
30. | Isus odgovori i reèe: Ovaj glas ne bi mene radi nego naroda radi. |
31. | Sad je sud ovom svetu; sad æe biti isteran knez ovog sveta napolje. |
32. | I kad ja budem podignut od zemlje, sve æu privuæi k sebi. |
33. | A ovo govoraše da pokaže kakvom æe smrti umreti. |
34. | Narod Mu odgovori: Mi èusmo iz zakona da æe Hristos ostati vavek; kako ti govoriš da se sinu èoveèijem valja podignuti? Ko je taj sin èoveèiji? |
35. | A Isus im reèe: Još je malo vremena videlo s vama; hodite dok videlo imate da vas tama ne obuzme; jer ko hodi po tami ne zna kuda ide. |
36. | Dok videlo imate verujte videlo, da budete sinovi videla. Rekavši ovo Isus otide i sakri se od njih. |
37. | Ako je i èinio tolika èudesa pred njima, opet Ga ne verovahu; |
38. | Da se zbude reè Isaije proroka koji reèe: Gospode! Ko verova govorenju našem? I ruka Gospodnja kome se otkri? |
39. | Zato ne mogahu verovati, jer opet reèe Isaija: |
40. | Zaslepio je oèi njihove i okamenio srca njihova, da ne vide oèima ni srcem razumeju, i ne obrate se da ih iscelim. |
41. | Ovo reèe Isaija kad vide slavu Njegovu i govori za Njega. |
42. | Ali opet i od knezova mnogi Ga verovaše; nego radi fariseja ne priznavahu, da ne bi bili izgnani iz zbornice; |
43. | Jer im veæma omile slava ljudska nego slava Božija. |
44. | A Isus povika i reèe: Ko mene veruje ne veruje mene, nego Onog koji me posla; |
45. | I ko vidi mene, vidi Onog koji me posla. |
46. | Ja dodjoh videlo na svet, da nijedan koji me veruje ne ostane u tami. |
47. | I ko èuje moje reèi i ne veruje, ja mu neæu suditi; jer ja ne dodjoh da sudim svetu, nego da spasem svet. |
48. | Koji se odreèe mene, i ne prima reèi moje, ima sebi sudiju: reè koju ja govorih ona æe mu suditi u poslednji dan; |
49. | Jer ja od sebe ne govorih, nego Otac koji me posla On mi dade zapovest šta æu kazati i šta æu govoriti. |
50. | I znam da je zapovest Njegova život veèni. Šta ja dakle govorim onako govorim kao što mi reèe Otac. |
← John (12/21) → |