← Job (9/42) → |
1. | A Jov odgovori i reèe: |
2. | Zaista, znam da je tako; jer kako bi mogao èovek biti prav pred Bogom? |
3. | Ako bi se hteo preti s Njim, ne bi Mu mogao odgovoriti od hiljade na jednu. |
4. | Mudar je srcem i jak snagom; ko se je opro Njemu i bio sreæan? |
5. | On premešta gore, da niko i ne opazi; prevraæa ih u gnevu svom; |
6. | On kreæe zemlju s mesta njenog da joj se stupovi drmaju; |
7. | On kad zapreti suncu, ne izlazi; On zapeèaæava zvezde; |
8. | On razapinje nebo sam, i gazi po valima morskim; |
9. | On je naèinio zvezde kola i štape i vlašiæe i druge jugu u dnu; |
10. | On èini stvari velike i neispitive i divne, kojima nema broja. |
11. | Gle, ide mimo mene, a ja ne vidim; prodje, a ja ga ne opazim. |
12. | Gle, kad uhvati, ko æe Ga nagnati da vrati? Ko æe Mu kazati: Šta radiš? |
13. | Bog ne usteže gneva svog, padaju poda Nj oholi pomoænici. |
14. | A kako bi Mu ja odgovarao i birao reèi protiv Njega? |
15. | Da sam i prav, neæu Mu se odgovoriti, valja da se molim sudiji svom. |
16. | Da Ga zovem i da mi se odzove, još ne mogu verovati da je èuo glas moj. |
17. | Jer me je vihorom satro i zadao mi mnogo rana nizašta. |
18. | Ne da mi da odahnem, nego me siti gorèinama. |
19. | Ako je na silu, gle, On je najsilniji; ako na sud, ko æe mi svedoèiti? |
20. | Da se pravdam, moja æe me usta osuditi; da sam dobar, pokazaæe da sam nevaljao. |
21. | Ako sam dobar, neæu znati za to; omrzao mi je život moj. |
22. | Svejedno je; zato rekoh: i dobrog i bezbožnog On potire. |
23. | Kad bi još ubio biè najedanput! Ali se smeje iskušavanju pravih. |
24. | Zemlja se daje u ruke bezbožniku; lice sudija njenih zaklanja; ako ne On, da ko? |
25. | Ali dani moji biše brži od glasnika; pobegoše, ne videše dobra. |
26. | Prodjoše kao brze ladje, kao orao kad leti za hranu. |
27. | Ako kažem: Zaboraviæu tužnjavu svoju, ostaviæu gnev svoj i okrepiæu se; |
28. | Strah me je od svih muka mojih, znam da me neæeš opravdati. |
29. | Biæu kriv; zašto bih se muèio uzalud? |
30. | Da se izmijem vodom snežnicom, i da oèistim sapunom ruke svoje, |
31. | Tada æeš me zamoèiti u jamu da se gade na me moje haljine. |
32. | Jer nije èovek kao ja da Mu odgovaram, da idem s Njim na sud; |
33. | Niti ima medju nama kmeta da bi stavio ruku svoju medju nas dvojicu. |
34. | Neka odmakne od mene prut svoj, i strah Njegov neka me ne straši; |
35. | Tada æu govoriti, i neæu Ga se bojati; jer ovako ne znam za sebe. |
← Job (9/42) → |