← Job (5/42) → |
1. | Zovi; hoæe li ti se ko odazvati? I kome æeš se izmedju svetih obratiti? |
2. | Doista bezumnog ubija gnev, i ludog usmræuje srdnja. |
3. | Ja videh bezumnika gde se ukorenio; ali odmah prokleh stan njegov. |
4. | Sinovi su njegovi daleko od spasenja i satiru se na vratima a nema ko da izbavi. |
5. | Letinu njegovu jede gladni i ispred trnja kupi je, i lupež ždere blago njihovo. |
6. | Jer muka ne izlazi iz praha niti nevolja iz zemlje nièe. |
7. | Nego se èovek radja na nevolju, kao što iskre iz ugljevlja uzleæu u vis. |
8. | Ali ja bih Boga tražio, i pred Boga bih izneo stvar svoju, |
9. | Koji èini stvari velike i neispitive, divne, kojima nema broja; |
10. | Koji spušta dažd na zemlju i šalje vodu na polja; |
11. | Koji podiže ponižene, i žalosne uzvišuje k spasenju; |
12. | Koji rasipa misli lukavih da ruke njihove ne svrše ništa; |
13. | Koji hvata mudre u njihovom lukavstvu, i nameru opakih obara; |
14. | Danju nailaze na mrak, i u podne pipaju kao po noæi. |
15. | On izbavlja ubogog od maèa, od usta njihovih i od ruke silnog. |
16. | Tako ima nadanja siromahu, a zloæa zatiskuje usta svoja. |
17. | Gle, blago èoveku koga Bog kara; i zato ne odbacuj karanje Svemoguæeg. |
18. | Jer On zadaje rane, i zavija; On udara, i ruke Njegove isceljuju. |
19. | Iz šest nevolja izbaviæe te; ni u sedmoj neæe te se zlo dotaæi. |
20. | U gladi izbaviæe te od smrti i u ratu od maèa. |
21. | Kad jezik šiba, biæeš sakriven, niti æeš se bojati pustoši kad dodje. |
22. | Smejaæeš se pustoši i gladi, niti æeš se bojati zverja zemaljskog. |
23. | Jer æeš s kamenjem poljskim biti u veri, i zverje æe poljsko biti u miru s tobom. |
24. | I videæeš da je mir u šatoru tvom, kuæiæeš kuæu svoju i neæeš se prevariti. |
25. | Videæeš kako æe ti se umnožiti seme tvoje, i porod æe tvoj biti kao trava na zemlji. |
26. | Star æeš otiæi u grob kao što se žito snosi u stog u svoje vreme. |
27. | Eto, razgledasmo to, tako je; poslušaj i razumi. |
← Job (5/42) → |