← Job (36/42) → |
1. | Još govori Elijuj i reèe: |
2. | Potrpi me malo, i pokazaæu ti, jer još ima šta bih govorio za Boga. |
3. | Poèeæu izdaleka besedu svoju, i pokazaæu da je Tvorac moj pravedan. |
4. | Doista, neæe biti lažne reèi moje, kod tebe je koji pravo misli. |
5. | Gle, Bog je silan, ali nikoga ne odbacuje, silan je snagom srèanom. |
6. | Ne da živeti bezbožniku, a nevoljnicima èini pravdu. |
7. | Ne odvraæa od pravednika oèiju svojih, nego još s carevima na presto posadjuje ih na vek, te se uzvišuju. |
8. | Ako li su okovani u puta i svezani užima nevoljnièkim, |
9. | Tada im napominje dela njihova i bezakonja njihova kako su silna. |
10. | I otvara Mu uho da bi se popravili, i govori im da se vrate od bezakonja. |
11. | Ako poslušaju i stanu im služiti, dovršuju dane svoje u dobru i godine svoje u radosti. |
12. | Ako li ne poslušaju, ginu od maèa i umiru s bezumlja. |
13. | A koji su licemernog srca, navlaèe gnev i ne vièu kad ih poveže; |
14. | Umire u mladosti duša njihova i život njihov medju kurvama. |
15. | Izbavlja nevoljnika iz nevolje njegove i otvara mu uho u muci. |
16. | Tako bi i tebe izveo iz teskobe na prostrano mesto, gde ništa ne dosadjuje, i mirni sto tvoj bio bi pun pretiline. |
17. | Ali si zaslužio sud bezbožnièki; i sud i pravda snadje te. |
18. | Doista, gnev je na tebi; gledaj da te ne odbaci u karanju, te te veliki otkup neæe izbaviti. |
19. | Hoæe li gledati na tvoje bogatstvo? Neæe ni na zlato ni na kakvu silu blaga tvog. |
20. | Ne uzdiši za noæu u koju narodi odlaze na svoje mesto. |
21. | Èuvaj se da ne pogledaš na taštinu i voliš na nju nego nevolju. |
22. | Gle, Bog je najviši svojom silom, ko je uèitelj kao On? |
23. | Ko Mu je odredio put Njegov? Ili ko æe Mu reæi: Èiniš nepravo? |
24. | Opominji se da velièaš dela Njegova, koja gledaju ljudi. |
25. | Svi ljudi vide ih, svaki ih gleda iz daleka. |
26. | Gle, Bog je velik, i ne možemo Ga poznati, broj godina Njegovih ne može se dokuèiti. |
27. | Jer On steže kaplje vodene, koje liju dažd iz oblaka Njegovih; |
28. | Kad teku oblaci, kaplju na mnoštvo ljudsko. |
29. | I ko bi razumeo prostor oblacima i grmljavu u šatoru njegovom? |
30. | Kako prostire nad njim svetlost svoju, i dubine morske pokriva? |
31. | Time sudi narodima, daje hrane izobila. |
32. | Rukama zaklanja svetlost, i naredjuje koga da srete, |
33. | Javljajuæi prema njemu dobru volju svoju, i prema stoci i prema rodu zemaljskom. |
← Job (36/42) → |