← Job (32/42) → |
1. | Tada prestaše ona tri èoveka odgovarati Jovu, jer se èinjaše da je pravedan. |
2. | A Elijuj, sin Varahilov od Vuza, roda Ramovog, razgnevi se na Jova što se sam gradjaše pravedniji od Boga; |
3. | I na tri prijatelja njegova razgnevi se što ne nadjoše odgovora i opet osudjivahu Jova. |
4. | Jer Elijuj èekaše dokle oni govorahu s Jovom, jer behu stariji od njega. |
5. | Pa kad vide Elijuj da nema odgovora u ustima ona tri èoveka, raspali se gnev njegov. |
6. | I progovori Elijuj sin Varahilov od Vuza, i reèe: Ja sam najmladji, a vi ste starci, zato se bojah i ne smeh vam kazati šta mislim. |
7. | Mišljah: neka govori starost, i mnoge godine neka objave mudrost. |
8. | Ali je duh u ljudima, i Duh Svemoguæeg urazumljuje ih. |
9. | Veliki nisu svagda mudri, i starci ne znaju svagda šta je pravo. |
10. | Zato velim: poslušaj me da kažem i ja kako mislim. |
11. | Eto, èekao sam da vi izgovorite, slušao sam razloge vaše dokle izvidjaste besedu. |
12. | Pazio sam, ali gle, ni jedan od vas ne sapre Jova, ne odgovori na njegove reèi. |
13. | Može biti da æete reæi: Nadjosmo mudrost, Bog æe ga oboriti, ne èovek. |
14. | Nije na me upravio besede, ni ja mu neæu odgovarati vašim reèima. |
15. | Smeli su se, ne odgovaraju više, nestalo im je reèi. |
16. | Èekao sam, ali ne govore, stadoše, i više ne odgovaraju. |
17. | Odgovoriæu i ja za se, kazaæu i ja kako mislim. |
18. | Jer sam pun reèi, tesno je duhu u meni. |
19. | Gle, trbuh je moj kao vino bez oduške, i raspukao bi se kao nov meh. |
20. | Govoriæu da odahnem, otvoriæu usne svoje, i odgovoriæu. |
21. | Neæu gledati ko je ko, i èoveku æu govoriti bez laskanja. |
22. | Jer ne umem laskati; odmah bi me uzeo Tvorac moj. |
← Job (32/42) → |