← Job (28/42) → |
1. | Da, srebro ima žice, i zlato ima mesto gde se topi. |
2. | Gvoždje se vadi iz praha, i iz kamena se topi bronza. |
3. | Mraku postavlja medju, i sve istražuje èovek do kraja, i kamenje u tami i u senu smrtnom. |
4. | Reka navre s mesta svog da joj niko ne može pristupiti; ali se odbije i odlazi trudom èoveèjim. |
5. | Iz zemlje izlazi hleb, i pod njom je drugo, kao oganj. |
6. | U kamenu je njenom mesto safiru, a onde je prah zlatni. |
7. | Te staze ne zna ptica, niti je vide oko kragujevo; |
8. | Ne ugazi je mlado zverje, niti njom prodje lav. |
9. | Na kremen diže ruku svoju; prevraæa gore iz dna. |
10. | Iz stene izvodi potoke, i svašta dragoceno vidi Mu oko. |
11. | Ustavlja reke da ne teku, i šta je sakriveno iznosi na videlo. |
12. | Ali mudrost gde se nalazi? I gde je mesto razumu? |
13. | Ne zna joj èovek cene, niti se nahodi u zemlji živih. |
14. | Bezdana veli: Nije u meni; i more veli: Nije kod mene. |
15. | Ne može se dati èisto zlato za nju, niti se srebro izmeriti u promenu za nju. |
16. | Ne može se ceniti zlatom ofirskim, ni dragim onihom ni safirom. |
17. | Ne može se najednaèiti s njom ni zlato ni kristal, niti se može promeniti za zaklade zlatne. |
18. | Od korala i bisera nema spomena, jer je vrednost mudrosti veæa nego dragom kamenju. |
19. | Ne može se s njom izjednaèiti topaz etiopski, niti se može ceniti èistim zlatom. |
20. | Otkuda, dakle, dolazi mudrost? I gde je mesto razumu? |
21. | Sakrivena je od oèiju svakog živog, i od ptica nebeskih zaklonjena. |
22. | Pogibao i smrt govore: Ušima svojim èusmo slavu njenu. |
23. | Bog zna put njen, i poznaje mesto njeno. |
24. | Jer gleda do krajeva zemaljskih i vidi sve što je pod svim nebom. |
25. | Kad davaše vetru težinu, i meraše vodu merom, |
26. | Kad postavljaše zakon daždu i put munji gromovnoj. |
27. | Još je onda vide i oglasi je, uredi je i pretraži je. |
28. | A èoveku reèe: Gle, strah je Božji mudrost, i uklanjati se oda zla jeste razum. |
← Job (28/42) → |