← Job (24/42) → |
1. | Zašto Svemoguæem nisu sakrivena vremena? I koji Ga znaju, ne vide dana Njegovih? |
2. | Medje pomièu bezbožni, otimaju stado i pasu; |
3. | Magarca sirotama odgone; u zalogu uzimaju vola udovici; |
4. | Siromahe odbijaju s puta; ubogi u zemlji kriju se svi. |
5. | Gle, kao divlji magarci u pustinji izlaze na posao svoj ustajuæi rano na plen; pustinja je hrana njima i deci njihovoj.; |
6. | Žanju njivu i beru vinograd koji nije njihov; |
7. | Gola nagone da noæuje bez haljine, koji se nemaju èim pokriti po zimi, |
8. | Okisli od pljuska u gori, nemajuæi zaklona, privijaju se k steni. |
9. | Grabe siroèe od dojke i sa siromaha skidaju zalog. |
10. | Golog ostavljaju da ide bez haljine, i one koji nose snopove da gladuju. |
11. | Koji medju njihovim zidovima ulje cede i groždje u kacama gaze, podnose žedj. |
12. | Ljudi u gradu uzdišu, i duše pobijenih vièu, a Bog ne ukida to. |
13. | Oni se protive svetlosti, ne znaju za puteve njene i ne staju na stazama njenim. |
14. | Zorom ustajuæi krvnik ubija siromaha i ubogog; a noæu je kao lupež. |
15. | I oko kurvarovo pazi na sumrak govoreæi: Da me oko ne vidi. I sakriva lice. |
16. | Prokopavaju po mraku kuæe, koje obdan sebi zabeleže; ne znaju za svetlost. |
17. | Jer je zora njima svima sen smrtni; ako ih ko pozna, strah ih je sena smrtnog. |
18. | Brzi su kao povrh vode, proklet je deo njihov na zemlji; neæe videti puta vinogradskog. |
19. | Kao što suša i vruæina grabi vode snežne, tako grob grešnike. |
20. | Zaboravlja ih utroba materina, slatki su crvima, ne spominju se više; kao drvo skršiæe se nepravednik. |
21. | Združuje s njim nerotkinju koja ne radja, i udovici ne èini dobra. |
22. | Grabi jake svojom silom; ostane li koji, ne uzda se u život svoj. |
23. | Da mu Bog da u šta æe se pouzdati; ali oèi Njegove paze na njihove pute. |
24. | Uzvise se za malo, pa ih nema; padaju i ginu kao svi drugi, i kao vrh od klasa odsecaju se. |
25. | Nije li tako? Ko æe me uterati u laž i obratiti u ništa reèi moje? |
← Job (24/42) → |